Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog
srijeda, siječanj 30, 2013
Deklarirani ateisti prečesto zazivaju boga, svećenici se pozivaju na znanost a ja ostala bez teksta.

Teuta-Ika @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 15, 2011
Desilo se eto da je baš bila nedjelja..
Stavila sam punjene paprike da se krčkaju, a meni vrag nije dao mira pa sam se uhvatila posla
koji je odavno - da nema ovih vrućina - trebao biti gotov. Prije jedno par mjeseci dobila sam
inspiraciju da na cielom istočnom prizemlju od kuće otučem fasadu i kamenu, koji je
ispod bio godinama zakopan dam priliku da se šepuri. Fasadu sam odavno otukla i sada je došlo
vrijeme za fugiranje...

I sjedim ja tako na stoliću, ispred mene kanta sa zbukom, u ruci špatula, ostali pribor uključujući
sok, u blizini. I taman kad me krenulo čujem glas susjede preko zida; "ma je li to posao za jednu
ženu i to još na nedljelju?"

Prvo me mučilo da nije zabranjen rad nedljeljom, onda pak da se ne radi o kakvoj masonskoj zavjeri gdje je ženama zabranjeno da budu zidari...to mi se nekako činilo najednostavnije rješenje.

Onda sam joj najpristojnije zahvalila na brizi i rekla kako sam se baš pitala koja će budala baciti
prvi komentar, a meni nema gore nego imati neodgovorena pitanja i da me muči neka dilema, čestitala  sam joj na osvojenom prvom mjestu i zahvalila na rješenju moje dileme. Ujedno sam pristojno zahvalila  bogu na tako krasnim susjedima koji iako imaju svoj posao i svoju obitelj stignu brinuti i za svoje  bližnje.

Ona je izgleda dobila nekakav hitan posao i na brzinu se povukla u kuću. Mislim da je na brzinu i
ona zahvalila mojim roditeljima na meni jer sam čula nešto kao"...mater koja te rodila.." i na samom  kraju već na samom pragu, je rekla i nešto što nisam čula do kraja nego samo "..nemaš ti pojma..."

I sad mene muči dilema - a to mi je najgore...na što je mislila???

Znam da sam umjesto finog pjeska uzela onaj od 0 - 4, ali ja sam htjela grublji beton. Onda sam
se sjetila da sam puno puta čula kako je najvažnija "markica" od betona.
E, tu je sigurno greška! A ja budala išla u prvi dućan po materijal. Iskreno nije da baš nisam tražila
markiranu robu ali su mi svi rekli da Louis Vuitton, pa čak ni Benetton ne rade pijesak i cement.
Puno kasnije nazvala sam jednog šanera i on mi je rekao da me lažu, da ima pijeska i cemeta od koje god  hoću marke i da će mi on to nabaviti kada drugi put ode "preko".

I dajte mi sada pomognite da ne puknem od silnih dilema!
Da li i vi mislite da je mislila na "marku" betona?
Da li da se strpim sa radovima i sačekam šanera da mi donese kvalitetan materijal, ili da umjesto soka  počnem kao i svaki majstor piti pivu i ne brinuti za posao?

Ili, ne dao bog, vi imate neku desetu ideju???

Teuta-Ika @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, travanj 16, 2011
Ne,ne taj Ante....
Moj heroj je jedan drugi Ante...kojeg prijetelji zovu Tonči.
Ante koji je tamo neke davne 1991 toplu fotelju u grijanom stanu zamijenio za hladnu Liku. Onaj koji je ostavio ženu i dvije još male djevojčice, kod kuće da gledaju dnevnik i strepe za vijesti i hoće li telefon zazvoniti. Ante koji je jedino vrijedno što je imao ponio sa sobom - kamion koji mu je nosio zaradu.

E, taj je Ante znao koji put doći doma, a onda kod prijatelja skupljati pomoć za svoje suborce umjesto da se grije uz ženu. Skupljao je čarape i toplu robu jer je nisu imali, skupljao je hranu, pa čak i toaletni papir..a skupljao je jer toga imali nisu a nije naviknuo da uzme gdje ima.


I dok je tako moj Ante dane i godine provodio na ratištu njegova je kćer  izrekla jednu rečenicu koju ću pamtiti dok sam živa; "Mama, ja bi tako rado malo pancetice..." i nije se poželila ni pršuta ni škampa već samo par par komadića pancetice, a nije je bilo, jer moj Ante nije naviknuo da ponese usput malo pancetice sa sobom kad iz Like dolazi doma.
Moj je Ante u ratu ostao i bez kamiona, al nije mu to tada bilo važno, dao bi on i više za Hrvatsku da je imao, uostalom bio je spreman dati i svoj život.
Bez kalkulacija i bez razmišljanja.


Moj je Ante heroj jer je nakon rata skoro dvije godine bio bez posla, a nikada ga nisam čula da kuka, pa čak ni onda kada sam primjetila da više nema televizije i još par sitnica iz kuće, je su djeca morala nešto jesti. Moj je Ante heroj i danas, kada bez penzije i ikakvih privilegija vozi tuđe kamione po inozemstvu i sretan je jer ima pune tanjure...


Moj je Ante,i stotine drugih sličnih heroj, jer je u rat išao ČISTA SRCA i vratio se ČISTIH RUKU!
Ante,hvala ti!

Teuta-Ika @ 12:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 13, 2010
Možda ne baš sa strane znanosti ali JA imam jedno novo saznaje o tome kako se medicinski stručnjaci varaju. Oni naime, smatraju da je staračka senilnost ili demencija, posljedica odumiranja stanica tj smatraju da mozak stari. Ja sam došla do posve drugog saznanja. Mozak je u stvari sve bolji i bolji i sa godinama počinje da radi neovisno...dosta mu je nakupljanja podataka sa svih strana koje on smatra nebitnim i počinje da otkazuje poslušnost ostatku organizma na način da samostalno selektira prioritete.

Tako se mom mozgu živo jebe gdje je Sanader,  koliko je nakrao i koliko će zatvora zaraditi. Jebe mu se za pretvorbu i privatizaciju, Fimi mediju, dionice, žutu štampu, tv  i sve ostale ispolitizirane zagađivače mozga. Shvatio je moj mozak da su te informacije za njega fast food. Jebe se njemu za broševe i za ostatak sabora, i za to tko će idući u Remetinec. Jebe se njemu tko je koga i tko kome...

Opametio se moj mozak pa shvaća da je ostatku tijela posve SVEJEDNO kako će trenutne afere završiti - po mene će završiti isto - ništa mi neće biti bolje. Jebe se mom mozgu čak i za to da mene sve to jebe...jebe se mom mozgu što to čak ne spada ni u moj sexualni život, toliko jebade uzalud.

Jebe se njemu što ispada da on stari i da sve gore radi, ON zna da radi najbolje šta može...i baš mu se jebe za sve. Aj pozdrav

Teuta-Ika @ 00:17 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 16, 2009
Jebivetarski popovi
 Moj je djed oduvijek govorio da su popovi najveći jebivetri. Nona se samo radi toga uvijek svađala sa njim. Sjećam se da mi je pričao kako su nekada uokolo njegovog mjesta znale ić procesije. Tako su moji boduli baš poput indijanaca, koji su plesali, imali pak procesije za kišu. Da pojasnim, ljudi su hodali uokolo mjesta i molili se da padne kiša. Te su procesije obično bile nedljeljom. Baš onda kada je moj djed, poslije ručka volio poći na boćalište...I baš je u to vrijeme i mjesni pop u penziji volio bacit koju boću. Mještani su se već toliko ispraksirali u tim procesijama da su mogli i sami da idu, bez svećenika. Ma da je ne čelu kolone ipak bio "aktivni" svećenik. I kad su prolazili uz boćarski jog, jedna mještanka nije mogla a da ne prigovori "starom popu" da bi i njemu mjesto trebalo bit u procesiji a ne na boćama, na šta joj je on odgovorio da će "ako ima padat, padat igrao on boće, lovio ribu, ili bio u koloni".
 Cijelo mjesto zna za tu zgodu, procesije su nastavili i dalje. Valjda se vole igrati Sizifa. Uostalom, crkva je uvijek u pravu.
Onda je mjesto nakon par godina dobilo drugog svećenika. Taj nije volio boće, on je volio da mu kuća bude uredna. Bio je izgleda jako pedantan, pa mu je jedna mlada djevojka svakodnevno dolazila čistit kuću, sve dok se majka te djevojke nije objesila iz nepoznatog razloga..
.Moj je djed samo rekao da su svi popovi jebivetri...
Svećenik je tada dobio premještaj, preko bare, da se brže zaboravi. I zaboravilo se, zbilja se zaboravilo, jer se taj svećenik vratio na isti otok, na još malo bolju fotelju. Opet se zaboravilo, a sama crkva kaže da treba praštat, crkva je uvijek u pravu..
 Pa eto sad opet to isto mjesto ima svećenika, e za toga ne znam gdje je bio ranije, ali znam da je bio preko bare i on. Samo se ovaj nije vratio sam, valjda je i ovaj pedantan pa je iz amerike uvezao ženu, koja mu je tamo valjda čistila, naravno. A mali sinčič, siroče eto, mještima tako sliči na nekoga, al nikako da se sjete na koga...
I šta bi rekao moj djed, popovi su ionako jebivetri i tko se tome više i čudi. Crkva je ionako uvijek u pravu.
Mene čude mještani, dan je a oni spavaju...a i ja ne znam je li ova priča za laku noć ili za dobar dan. I baš bi ovdje i pasao naslov "Oči širom zatvorene".
I zašto sam ja nakon toliko vremena odlučila da se vratim baš ovim postom? Pa budim se polako ;)
Teuta-Ika @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 9, 2009
Tko još ove dane ne razmišlja kako bi potrošio lovu. I ja sam već "potrošila, investirala i udvostručila" dobitak koji je sigurno moj:) A onda sam stala, i više nisam sigurna bi li me tih 42 miliona usrećilo...ne zato što nisam megaloman - jer jesam kao i svi ostali, nego zato jer sam krenula razmišljat. Šta napravit ako dobijem? Ako tražim da me isplate na račun, nemam povjerenja u naše bankovne službenike. Nisam sigurna da netko tko radi na knjiženjima, ne bi rekao kad tad "E, ja znam ovu šta je dobila lovu..." Možda ne u nekoj lošoj namjeri, nego čisto onako da se pohvali. Ako pak tražim isplatu gotovine, od kud znam da netko iz lutrije neće nekome javit "Upravo izlazi s lovom.." a treba stić i do kuće. Ako i stignem do kuće sa lovom u torbi ili na računu, ne smijem nikome od ukućana reći da sam dobila...Tko zna kad bi se netko od moje djece malo našao pod gasom i pohvalio u kafiću "moja stara je dobila na lotu"... I onda love imam ali živim u stalnom strahu, da li će mi netko otet djete, orobiti kuću, provaliti, prijetiti.. Ne smijem trošiti osim na sitnice da se ne odam pred ukućanima, susjedima rodbinom.... Ako odem pomoći nekom, kome znam da treba - opet se odajem... Ja vam kažem, nije baš lako živjet sa toliko love!
Teuta-Ika @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 18, 2009
Lokalni izbori su iza nas. OK, neki još imaju i drugi krug, ali pobjeda je već osigurana. Znate kome? Ni crvenim, ni crnim ni zelenim vragovima - pobjedu su odnesli sivo plavi. Sad da pojasnim tko su ti. Za muški dio ekipe koji se možda nešto manje kuži, postoji već odavna jedna jeftina farba za kosu, zove se "Ehoton". To je ona farba, koju ugledate na starijim gospođama koje "drže do sebe" pa svoje sijede prekrivaju tim ehotonom i dobiju čudnovatu sivo-plavo-ljubičastu nijansu! E ta nijansa ehotona zove se "golubje-siva" Već od rana jutra imala sam pozive na telefon i pitanje kako to da "još" nisam išla na biranje. To me zvala generacija koja je naviknuta da na izbore ide u odjelima sa kravatom, da se za izbore rade frizurice i obuče odjelo za sprovode-vjenčanja i izbore. Pogledajte na tv tko stoji u redovima- oni - siva koalicija:) A mi ostali koji ne spadamo u tu grupaciju poslije ćemo kukati kako je narod glupo izabrao, neka nam bude kad smo blesavi itd..A u kojim su redovima bili ti koji će poslije kukati? Jako sam malo mlađih ljudi, upravo onih kojima bi trebalo stati do toga tko ćem nam krojiti život bilo u redovima. Na neki način razumijem - ljudi su razočarani, vjeruju da "su svi isti lopovi", mozda i utemeljeno. Vjeuju da nam je isti klinac koga izaberemo jer da će nas must svi, i to je možda utemeljeno.. Ali dok god vjerujemo da nama ovisi život o onima koji su na vlasti, neće nam biti bolje. Bolje će nam bit kad shvatimo da smo mi ti koji biramo ali ne svakih par godina, nego da imamo to pravo i kad bilo tko koga izaberemo ne bude radio kako treba, da ga se da smijeniti. Blagostanje će biti kad oni koji budu obnašali vlast budu svijesni da njihov "život" ovisi o NAMA!
Teuta-Ika @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 22, 2009
Nakon dugo vremena odlučila sam se pomalo vratiti svom dragom blogu i blogerima.
Nadam se da će biti dosta novosti tj da ću imati dosta toga novoga da pišem o Liburnima.
A do onda želim vam samo reći da se ne brinete radi ove prenapuhane i pretjerane krize o kojoj smo svakodnevno prisiljeni čitati. Kod nas ništa ne uspijeva pa neće ni kriza!
Teuta-Ika @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 17, 2008
Eto mene je prije par godina zadesila ogromna sreća. Ok i brata isto - dobili smo djedovinu ostavinom.
Kvadrata koliko ti srce poželi. Pozicija naljepša na svijetu otok Krk uvala Soline. Ne može bolje. Tereni ukupno oko 15 000 metara. Ništa udaljenije od mora više od 500 metara. Jedan čak tik uz samo more, borova šuma, grane borova nadvisuju usku cesticu koji teren dijeli od mora i svoj hlad spuštaju na ribice...Divota.
Barem je bila prije tih par godina...
Situacija danas; ima među tim terenima nešto maslinika, šuma, oranica, vinograda i pašnjaka...
Moj je djed tamo živio, usput je još bio agronom pa mu je uz prihode, obrađivanje tih terena nosilo i uživanje u poslu. Bilo jednom davno...
Danas mene i brata slijedi to da ćemo morati obrađivat terene.
Naša vlada ne shvaća da su nekada ljudi koji su se poljoprivredom bavili živjeli u mjestu koje je od tih polja bilo malo udaljeno, da su to radili jer drugog posla nisu imali, da su imali znanje, volju i sposobnosti time se baviti. Ja recimo jedva da znam posadit peršin; ja ne znam kako se loza obrezuje, kada se škropi, što treba maslini i kako da mi ovce ne uteknu. Većina nas i ne radi niti živi u blizini, eto brat mi je u Zagrebu. Da li poslije posla mora voziti 2 sata do terena da obrađuje zemlju? Da li ja moram obrađivat iako pojma o ničemu nemam...naravno da ne moram, ali mogu nekoga platiti da to radi za mene.
Nekada davno ljudi su davali u najam polja i oni koji su uzimali u najam su to plaćali.
Naravno, država mi ne brani da to prodam, ali ja te ne mogu recimo prodati rođaku (po djedovoj sestri) koji uz svaki moj teren ima svoj. A on bi recimo to obrađivao jer obrađuje i svoj...
Ne ja prvo to moram ponuditi općini, onda godinama čekati da me odbiju, da bi tek onda mogla terene dati na neku vrstu aukcije.
A jebem te djedovino!
Mogu li zapaliti svoju šumu?
A sjetim se svog djeda pa točno znam šta bi rekao na sve ovo.
Ja neću reći ništa, pitala sam samo djecu što misle koliko bi mogla dobit za tenisice kojim bi recimo gađala Sanadera kad ovaj koji je gađao Busha za svaku dobiva 10 miliona dolara.
Dobro su mi odgovorili - 10 godina zatvora - 
I kako bi obrađivala terene iz zatvora????
Teuta-Ika @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 13, 2008
Upravo sam odgledala na indexu snimak utakmice iz Unešića pa se pitam, jesmo li svi isti pred zakonom?
Kako bi to doznala potrebno je da mi netko odgovori na par sitnih pitanja npr:
- Kako je moguće u krugu stadiona konzumirati alkoholna pića, kada je to zabranjeno za ostale u krugu 2 kilometra?
- Kako je moguće da i gospodin Štimac nakon što je konzumirao piće ima slobodan ulaz na stadion kada je to zabranjeno, tj pitam se je li on ili bilo tko drugi alkotestiran?
- Kako je moguće da se pale baklje po stadionu i okolici i bez posljedica, tj micanja sa stadiona i pokretanja prekršajne prijave?
- Kako je moguće da nitko nije priveden radi "hukanja" na stadionu tj pitam se koliko će novaca morati platiti Zagora na račun toga?
- Pitam se također da li je itko priveo "gospodina" koji je ponosno pucao iz kubure, budući da je i obična petarda zabranjena, a kubura je i daleko opasnija, mislim da bi "gospodinu" trebala slijedit kaznena prijava za dovođenje u opasnost ljudi, i određena zatvorska kazna.
- Na kraju me zanima; broj privedenih u stanicu, broj udaljenih sa stadiona, te broj prekršajnih i krivičnih prijava sa utakmice Dinamo- Zagora.

Na kraju, volim nogomet i bilo mi je drago pratit na Indexu razvoj situacije, nekako sam čak i navijala za Zagoru, ali isto tako volim i fer play a pogotovo da ga se drže članovi HNS-a koji bi trebali biti primjer sportskog navijanja. A najviše volim kada je sve u redu i po zakonu i kako se ja (koju svaki put detaljno pregledavaju prije ulska na stadion) ne bi osjećala građaninom manjeg reda, bilo bi mi drago da čujem kako su sva moja pitanja koja sam postavila i odrađena i kako je "postupljeno po zakonu"!
Teuta-Ika @ 14:20 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
176667
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.