Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog - srpanj 2008
četvrtak, srpanj 31, 2008
Svatko od nas koji smo roditelji razmišlja o svojoj djeci i želi im sve najbolje. I svi mi često i griješimo.
I ja sam roditelj, i ja griješim...
Odgajam ih kako mislim da je najbolje i opet kopiram šablone, stvaram od njih ljude koji se mogu uklopiti u okolinu, stopiti sa njom i da budu onakvi kako društvo, familija i okolina očekuju.
Ja sam griješila, griješim i dalje. Kada je bilo vrijeme da možda potičem sina da se toj vražjoj lopti posveti više nego školi, tjerala sam ga da školu shvaća ozbilno, a da mu nogomet bude rekreacija...a na oba se polja jednostavno ne može jednako dobro uspinjati. Eto sad se mogu hvalit da imam sina na fakultetu, ali se uvijek pitam što bi bilo da se posvetio nogometu (a priliku je imao). I kad uspije završiti fakultet pitanje je hoće li naći posao, kakav i koliko plaćen. Da je profi u nogometu, ne bi razmišljala toliko i brinula se za njegovu budućnost, a vjerujem da bi i kad tad mogao završit faks.
Sad me pak muči kćer, ona je na fakultetu, ide joj za sad, ali eto u zadnjih godinu dana otvorila joj se mogućnost za karijeru kao modela. 
I kad pratim razne forume, komentare, ma baš svugdje vidim jednako mišljenje, smatraju ih najblaže rečeno jeftinim ženama, sponzorušama, priglupima...
I masu vas koji ćete možda ovdje ostavit komentar, i reći da ju podržim na nekom ćete drugom mjestu o toj profesiji mislit ružno. Ja recimo nemam neko mišljenje o modelima, manekankama pjevačicama i slično. Mogi imat mišjenje samo o svakome kao osobi, nisam sklona generaliziranju. Neki dan sam imala post o tome kako "susjedi" utječu na naš život tj koliko nastojimo ne odskakat od okoline, komentari su većinom bili da se na nikoga ne treba obazirat, nego vodit svoj život. Radi toga vam sad postavljam teoretsko ali konkretno pitanje. Da imate kćerku koja može imati karijeru (pod time ne mislim na nošenje revija za 500 kuna nego posao jako dobro plaćen, mogućnst da ju svugdje pratim, kontroliram..)koju smatrate jako odraslom za 21 godinu, ozbiljnom i odgovornom a prije svega osobom za koju znate da ima svoje ogromno JA, i da nema šanse da ju netko iskoristi, prevari ili izrabljuje. Bi li ju podržali u tome?
... a mogla sam u vlastitoj kući imat idealnu kombinaciju nogometaša i manekenku :)
Teuta-Ika @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 30, 2008
Eto jučer sam pisala o njoj, a igrom slučaja morala sam do Krka.
Tako sam bila i "doma" pa sam uspjela uloviti dvije slike.
Na prvoj je moja nona sa vjenčanja, imala je haljinu koju si je sama šivala, bijelu pamučnu, materijala je bilo puno ali najeftinijeg. Ne znam i žao mi je da nikada nisam pitala od kuda su joj u ono doba bile perlice, koje su po cijeloj haljini našivene. Nastojala je njima "našarati" dezene koji su se po cijelom Krku mogli naći na stolnjacima, posteljini, i nošnji.
Vjerojatno je neka ogrlica ili slično nastradalo jer me perlice baš i podsjećaju na ogrlice. A i to što su perle tamne, crne, smeđe i sedefasto zelene (znam da se ne vidi na slici) te sam izbor boja, mislim da je bio po sistemu "uzmi što imaš i snađi se". Haljina na žalost nije sačuvana, samo dolnji dio, jer je u stvari dvodjelna.


Zanimljiviji mi je detalj na glavi - Kruna.
Tako se to oduvijek zvalo. Plele su je žene same, ponekad ako nije bilo umjetnih cvijetića (pitam se od kuda im i to oko 1920 godine) pravile su krunu od poljskog, ili pak uzgojenog iz vrta. Krune su znale biti i od čipke.



Ovo je originalna kruna moje none, stoji na počasnom mjestu na zidu i zaslužila je da postane skoro pa relikvija. Predivna je u živo, cvijetići su svileni, a svaki je povezan srebrnim ukrasima.
Ako dobro primjetite u sredini krune, je i detalj koji je trebao nositi ženik. Moj ga djed nije htio stavit na odjelo jer je valjda bio poput mnogih danas neosviješten, i uvijek je tvrdio da se muškarcu stavlja cvijeće samo na grob. Nije ni sam shvatio da je na odjelu imao perlice- ništa manje zlo, al eto njih je valjda mogao podnijeti :)
Ova kruna još uvijek stoji tj visi u noninoj rodnoj kući i jedina je stvar na koju ja kao jedina unuka polažem pravo na nasljedstvo. Više od toga mi ni ne treba, uspomena na nonu puno mi je vrijednija!

Teuta-Ika @ 12:33 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 29, 2008
Jučer sam pisala o tome u što su sve ljudi u stanju vjerovati ili ne vjerovati. Sjetilo me to na moju baku u dalnjem tekstu "Nonu".
Moja je nona odrasla i proživjela cijeli život na Krku i njezina su vjerovanja lokalna, osim katoličkog odgoja. Zašto lokalna? Jer je cijeli život slušala što su joj pričali bliski ljudi . Ljudi kojima je vjerovala bez razmišljanja, vjerovala jer je mislila da nemaju razloga lagati. I nisu lagali, samo su prepričavali što su i njih naučili. Imam dva rođaka i uvijek smo ljeti skupa bili kod bake. Sjećam se pričica kojima nas je učila poštenju, poniznosti, prijateljstvu i svemu što je mislila da će od nas napraviti bolje ljude.
Obožavala sam svoju nonu, sama je bila primjer svega što nas je učila. Tiha, blaga, nenametljiva i radišna. S vremenom počeli smo odrastati i razmišljati pa su nam i pričice postajale sve neuvjerljivije, naročito one koje je pričala iz života. A znali smo slušati o Višćama (nekakav niži stupanj vještice) radi kojega sam ja morala nositi kao mala crvenu mašnu u kosi da mi "ne naude". 
Sjećam se kao danas da smo jednom poslije večere sjedili ispred kuće i ona nam je započela pričati, ne sjećam se više niti koji je bio motiv niti koja je bila pouka pričice, ali sjećam se da nam je spomenula kako je "nekada davno" "neka žena" rodila djete koje je ličilo na jarca, i da je čak imalo kopita na nogama...
Mi smo se počeli smijati, a nona je i dalje nas uvjeravala u svoju priču.. ne, nije lagala, govorila je šta je čula od svoje majke, tete, susjede i svi su tu priču prepričavali. Nitko od njih lagao nije, jednostavno nisu imali razloga NE vjerovati. A nas troje pubertetlija našlo se pametovati i smijati se noni, i znam da je u jednom trenutku suza zaiskrila u njenom oku, shvatila je - ne vjerujemo joj.
Uopće nije stvar u toj pričici, sada znam što ju je povrijedilo, sve, baš sve smo joj srušili, cijeli svijet u kojem je živjela, načine na koji se ponašala, autoritete u koje je vjerovala, i najgore trud koji je godinama ulagala u nas. Šteta je bila nepopravljiva. 
Šteta što smo postepeno sazrijevali pa smo tada bili dovoljno zreli da shvatimo da je to nemoguća pričica, ali nismo bili dovoljno zreli da prešutimo što o toj priči mislimo. A nona kao nona voljala nas je i dalje istom onom naučenom ljubavlju kao i do tada, jednostavno nije znala niti mogla drugačije, samo se povukla u svoj svijet, razočarana tada u nešto čega ni sama nije bila svijesna.
Razočarala se u život koji je njene najdraže unuke na neki način otrgnuo iz njenih ruku, iz njezine zaštite, i iz okoline koja je za nas bila zaštitnička. Tada nas je pustila u "svijet" pustila nas da probamo sami, na neki drugi način, svoj proživjeti život bez pričica...
A ja i dan danas žalim za tim trenutkom i našom krivom reakcijom. Žalim što sam jako povrijedila nonu, što sam pametovala kada nije trebalo..i žalim to smo se smijali. Danas shvaćam kako ne boli šamar, ne boli ni život koji te hoćeš nećeš klepi iza nekoga ugla, najviše te boli posmjeh, i to onih od kojih ga ne očekuješ.
E nona moja, i neka je bilo "bedasto" i neka je bilo neistinito, i neka je bilo naivno, naučila si me baš istini! I sve ono što danas znam i kako živim, za sve si zaslužna upravo ti i za to ti hvala!
Teuta-Ika @ 08:26 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 28, 2008
U svašta ljudi vjeruju još od davnina. Na sve neobjašnjeno morali su izmišljat odgovore na sva moguća pitanja. Tada su bili uvjereni da su to odgovori, i bili su zadovoljni njima. Danas znamo da su vjerovanja. Znači odgovor je nešto konkretno i dokazivo, vjerovanje je još uvijek traganje za odgovorima.
Danas je vjerovanje i znanje teško razlučiti, neki eto vjeruju i da znaju.
Danas vjerujemo da je čovjek bio na mjesecu, neki vjeruju u boga, neki u alaha..
Vjerujemo da postoje vanzemaljci, duhovi, kolektivni um, crvenkapica, bolje sutra...
Vjerijemo da će u EU bit bolje, da će rak bit izlječiv a čovjek pametniji...
Kad malo promislim umalo pa vjerujemo u sve što nam se dovoljno dugo priča, jedina stvar u koju nemamo povjerenja smo mi sami -ljudi. Ili smo pak izgubili instikte, pomješali vrijednosti i ostali izgubljeni u svijetu koji se sve više povezuje?
Neki npr više vjeruju da im lopovi neće provaliti u stan dok su na godišnjem, nego susjedu kraj kojega žive vrata do vrata 30 godina, pa mu se ne usude ostavit ključ.
Toliko smo nepovijerljivi da se je puno lakše otvoriti u anonimnosti interneta, nego osobi sa kojom dijelimo život.
Osobi koja u naš stan uđe u odijelu po poslednjoj modi spremni smo nevidljivi usisavač uplatiti na ruke, po cijeni tri druga,a ne znamo joj ni ime, dok osobi koje ima odjeću skupljenu po karitasu nećemo ni otvoriti vrata da nas ne pokrade.
Vjerujemo doktorima, bioenergetičarima, kiropraktičarina, a ne vjerujemo svojem tijelu da može i samo da si pomogne, postali smo prelijeni da se brinemo za sebe, lakše nam je piti ljekove koji nas truju nego otrpiti običnu temperaturu koja je u stvari dobra i pomaže nam.
Nekada su se ljudi veselili Lotu i suboti radi isčekivanja i nade, a danas uplaćuju i dalje iako "znaju da neće dobiti".
Nekada su se veselili djeci, zamišljali nijihovu budućnost, pa čak i unucima radili planove, sada je samo važno izdržati do kraj mjeseca.
Pitam se da li smo počeli vjerovati u sve i svašta, ili pak ne vjerujemo više ničemu?
Po meni mislim da nam se svima dogodila najgora solucija - svejedno nam je!
Teuta-Ika @ 15:06 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 27, 2008
Zašto se kod nas svaka vijest koja se samo djelomično dodiruje sa politikom, ispolitizira do besvijesti? Kilometarske rasprave i međusobna prepucavnja postala su folklor. Posljedica takvih rasprava nikada nisu nekakvi zaključci, posljedica toga je dokazivanje! Dokazivanje tko je veći Hrvat, čemu uopće sve to? 
I baš oni koji sebe smatraju "najvećim Hrvtima" e baš ti pljuju i po sebi i po Hrvatskoj, a kako, evo primjer:
Dok su kad je neka medijska ličnost u pitanju, pa znaju da će privući pažnju, veliki heroji, i branili bi dovijeka bilo kojeg "atraktivnog" Hrvata bez obzira na njegove zasluge, pa bio on i osoba poznata kao pjevač loših pjevačkih sposobnosti, ili terorist loših terorističkih sposobnosti, ili pak političar loših diplomatskih sposobnosti...njima to uopće nije važno, važno je da je "veliki Hrvat" i njegova nacionalnost (ako ne zagrebemo malo dublje pod površinu) isključivi je razlog podržavanja. A u isto to vrijeme nisu spremni podržat nekog drugog Hrvata, nešto manjeg i skromnijeg, samo sa većeom ineteligencijom od gore navedenih, i sa samo drugačijim mišljenjem,e njih se ne podržava, njih se pljuje, a i dalje pod parolom "volim Hrvatsku"
Ne, vi ne volite ni Hrvatsku ni Hrvate nego sebe, volite se isticati, samo sebi podizati ego, među svojim istomišljenicima, a ti "veliki" za koje se zalažete u stvari su vam samo pijuni, sredstvo kojim svoje komplekse zatomljujete, a vjerojatno i masu frustracija, nema tu ideala, ma niti trunke.
Onaj tko voli svoju zemlju, želi da ona napreduje, svojim kritiziranjem nastoji svratiti pažnju na stvari koje se trebaju napraviti kako bi taj napredak krenuo. Prekrajanje i "podešavanje" prošlosti nije nikako korak naprijed. Isto tako vaganje tko je koliko kriv i tko je u prošlosti više griješio. Svi su griješili, da prethodne generacije nisu griješile, mi svi skupa ne bi htjeli ništa ni mjenjati, nego bi uživali svi zajedno. Svaka vlada na svijetu, svaki režim, i i svi sistemi prošlosti imali su grešaka, samo bedacima treba stalno ponavljati da smo svijesni toga. Da su komunisti valjali, vladali bi i danas, isto vrijedi i za ustaše, i za arijevce i sve ideologije zasnovane na potlačivanju i teroriziranju neistomišljenika iz kojih proizlaze samo zločini. I Bleiburg i Jasenovac i Tien Nan Men su zločini, zločini protiv neistomišljenika! 
Ista se greška na žalost ponavlja i danas, "ako nisi sa nama, protiv si".
Ako ja danas o nekoj temi o npr ustaštvu kažem da sam protiv ustaških zločina, zašto se moram opravdavat i nadodavat rečenicu "naravno da sam i protiv partizanskih" od kud uopće ideja da nisam? Protiv sam svakoga zločina. Isto tako i protiv veličanja simbola i sistema iz prošlosti iz razloga koji sam već navela - da su valjali i sad bi ih imali!
Ali najviše sam protiv onih koji se busaju Hrvatstvom a pljuju po svojim državljanima, samo zato što misle drugačije. 
Ja sam iz Rijeke, navijam za NK Rijeku, za koga bi drugog? Ali zato ne mrzim ni Dinamo ni Hajduk, trebam li i to objašnjvat i opravdavat? Meni se gade podjele, jer to je ono što našoj državi škodi, ono što nas čini primitivcima koji se ne mogu razgovarati ni dogovarati, ono što nas u svijetu sramoti, i što nas vuče natrag. Greška je politike što na neka pitanja nikada nije odgovorila, što je neke odgovore stavila pod tepih, i što nam danas nije tako bajno kao što smo očekivali, ali ta još neriješena pitanja neka rješi politika a ne ljudi, mi bi se trebali držati zajedno i od političara očekivati odgovore. Činjenica je da se ljudi općenito više bave politikom, čim politika ima više utjecaja na njihov svakodneni život. U zemljama gdje je socijalno stanje bolje politika je sporedna tema, jednostavno im je dobro i nemaju razloga baviti se politikom - to je nečiji tuđi posao.
Moj je pradjed ubijen, je li uopće važno od koga? Je, bilo je važno u ono vrijeme kaka je ubijen, bilo je važno mojoj prabaki i djeci, ali meni nije , meni je svejedno. Posve mi je svejedno, niti sam pradjeda upoznala niti me iskreno osim krvnog srodstva nešto veže uz njega. Ljudi koji su krivi za njegovu smrt odavno su mrtvi, a njihovi potomci sa time namju ništa, ne osjećam potrebu da ikoga mrzim. 
Ukratko, jebe se meni za lanjski snijeg!
Teuta-Ika @ 14:27 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, srpanj 26, 2008
Do dan danas "Mali princ" je za mene najbolja knjiga koju sam pročitala. Oni koji misle da je to knjiga za djecu neka i ne krenu čitati moj post, ionako ga nikada neće shvatiti. A kakve veze ima "mali princ" i krvna zrnca? Pa zar nisam rekla da ne krenete ni čitati ako ste se to zapitali?
Za one kojima je odmah bilo jasno, da je veze u svemu uvijek lako pronaći kada ih se traži, čitanje je slobodno. Kada bi ja započela pisati nekog drugog malog princa on bi izgledao ovako:

Imam psa i mačku. Pas je u moju kuću došao prije 8 godina, mačka prije dvije. Većina misli da pas i mačka ne idu skupa, al eto varaju se, sve je moguće ako postoji neka simbioza po sistemu,  "Ne smetajmo jedan drugom nego se pomažimo". Kada je mačka došla bila je premala i preinteresantna da ju pas ne bi prihvatio.
I baš kao u "Malom princu" rodilo se prijateljstvo. Oboje su shvatili da djele svoju "domovinu" (stan) da je njihov status u toj domovini jednak i da ih ništa ne ugrožava, osim ako sami ne krenu raditi gluposti.
Maca je pitala psa "Ti si velik, kako da znam da me nećeš pojesti?"
Pas joj je rekao: Budi sigurna da te neću pojesti, nisam gladan, a i kada jesam, imam dovoljno druge hrane. A i ti si nešto posebno, posebna si jer si na neki način moja, razlikuješ se od svih ostalih mačaka u ulici koje nisu moje, razlikuješ se jer ću se ja brinuti za tebe, čuvati te i igrati se sa tobom.
Maca je pitala: A tko će od nas dvoje biti glavni u našoj domovini, netko mora bit jel da? Mora se znati koga će se slušati...reda mora biti?
Pas kao stariji i mudriji rekao joj je: Ne treba nitko od nas dvoje biti glavni, vidiš ova domovina nije niti moja, niti tvoja,posve smo slučajno i ja i ti došli u nju, mogao sam ja biti neki drugi pas, zločest i krvoločan a mogla si ti biti neka druga mačka divlja i neukrotiva. A vidiš tebe sam i ja na neki način ukrotio, prilagodio te sebi a ti si mene prihvatila ovakvog kakav jesam, i jedno od drugog možemo puno toga naučiti, a dok učimo usput smo jedan drugom društvo, a i prijatelji smo jel da?
Maca: Da jesmo prijatelji smo, valjda je to tako, kada tebe više volim iako si pas, nego mačke iz susjednog dvorišta? Mi smo skroz različiti, ja sam mačka, ti si pas, ja sam žensko, a ti muško, a opet kada je zima, dođem kod tebe na dekicu, stisnem se uz tebe pa mi je toplije, a osjetim i kako ja  tebe grijem, ti me privučeš sebi, i pomažemo se na taj način kada je potrebno, zajedno smo, kad je teško...prijetelji smo, jel da?
Pas: Da jesmo, od prvog našeg zajedničkog dana, moramo biti, osuđeni smo jedno na drugo, a i nadopunjujemo se, puno si mi puta dobacila hranu sa šparheta kada ja nisam mogo doći do nje, sjećaš se? :)
Maca: O kako da ne, a kasnije smo se zajednički uspjeli uvaliti u krevet u koji ne smijemo...a kako je to bilo super, ja sam uzalud skakla do kvake, puno sam ju puta pogodila, ali su vrata bila preteška i nikako se nisu mogla otvoriti, a kada si došao ti pa svojom šapetinom gurnuo magično carstvo napokon se otvorilo i krevet u kojem su do tada spavali samo ljudi, postao je i naš. Nakon toga vrata više nikada nisu mogla ostati zatvorena...
A što ako se kod nas pojavi neki drugi pas, ili mačka, hoćemo li nas dvoje i dalje biti prijatelji, i hoće li taj treći unjeti razdor?
Pas: A zašto bi? Pa pomisli šta bi tek u troje mogli raditi, ako bi se dogovorili, pomisli kolika bi vrata zajednički mogli otvoriti, koliko bi nam zimi bilo toplije, koliko bi duže mogli naganjati jedan drugoga po dvorištu, kolike bi nove igre zajednički mogli izmisliti?
Maca: Joj, da, pa čak da ne dođe ni mačka ni pas, nego ptičica, zamisli, ona bi nam mogla dosegnuti iz susjednog dvorišta nešto što mi ne možemo! Joj kako bi to super bilo...

Teuta-Ika @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008
Par me stvari muči;
- Bušić, koji nikada u životu nije živio u Hrvatskoj buni se protiv sranja u toj državi..pa onda onako fer, da ne ispadne da zapostavlja žene, pošalje svoju ženu Amerikanku koja također nikada nije živjela u Hrvatskoj da baca letke po Zagrebu, sa nekom prijateljicom imenom Melody. Žena zaradila 2 godine zatvora dok je Bušić uživao u Austriji...
- Bušić 76 otme avion sa tobožnjim explozivom poljepljenim po sebi a kako bi ispao ozbiljniji, postavi i jedan stvarni exploziv u sef u stanicu podzemne...o kojem upozori amričke vlasti a valjda kako bi povjerovali da je i u avionu pravi exploziv. rezultat - jedan mrtav i par ranjenih.
- To što je otmica bila lažna, tj ekspoloziv, vjerujem da devedesetak putnika u avionu nije niti malo utješilo jer za to nisu ni znali, devedesetak putnika je provelo sate i sate u strahu za svoj život, i da sam ja bila jedan od tih putnika zubima bi ga komadala!
- Nikada niti jedan letak nije izbacio iz aviona, ne moram navodit niti da se avionu u letu prozor ne može otvoriti jer bi let bio puno kraći...razlog je posve drugi:

When TWA 35 took off, he entered the pilot’s cabin and informed the cabin crew about the hijacking. Instead of its planned route to Chicago, the airplane was redirected towards France via Canada, where the final goal was Zagreb and Solin, where Busic’s team planned to drop leaflets promoting Croatia’s freedom.

Planirao je letke izbaciti iznad Hrvatske - do koje nikada nije stigao! ( ne vidim u tome baš neku pametnu ideju al tko zna, vjerojatno sam ja glupava). Hrvatskom narodu objašnjavat kako mi je loše..hmm

I sad da probam zbrojit...postigao nije ništa. Ono malo što je pokušao toliko je trapavo napravio da mi je ga skoro žao, za te ga postupke sigurno neću veličat jer nemam zašto.Odležao je svoje pa neka uživa u slobodi, nemam ništa protiv, al čemu da se divim i plješćem??? On je patio za Hrvatsku? Ne patio je jer je bio trapav! I na kraju svojim je postupcima u to doba puno više naškodio Hrvatskoj nego bilo tko drugi.
over and out
Teuta-Ika @ 03:13 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 24, 2008
Kako izgleda jedan posve običan dan u mom životu...
Jednostavno, traje oko 40 sati
Koji se put pitam jesam li kao hobotnica, ali povremeno mi se čini da imam višak ruku.
Svakodnevne poslove neću spominjat, to je ono "mora se" a uz to što se mora, danas sam "morala" susjedi prebacit do caritasa jer je imala dosta stare odjeće za nositi, to smo obavile oko 11, do onda je već ručak morao biti skuhan, i pas prošetan. Nakon toga (kad je već usput jel da) svratile smo i u dućan, (2x jer se na putu do kuće sjetila da bi ipak rađe plavu ležaljku nego zelenu). Morala sam pod tuš pa pranje kose, jer sam u 3 imala poluposlovni sastanak, u 2 sam pak morala bit doma jer sam dobila djete i psa na čuvanje...angažirala susjedu da pričuva oboje oko pola sata, nakon toga po djete i psa pa je još uspjela i kava da padne prije nego sam sinu morala vratit auto (jer je moj na popravku)...ma ne znam više isplati li se uopće nabrajat, kažu neki da blago domaćicama..a ja kažem da bi išla volontirat negdje samo da se maknem iz kuće. Mene uvijek zapadnu svi mogući i nemogući poslovi jer "ja imam vremena" tako usput moram sređivat katastar i gruntovnicu koji nisu sređeni preko 50 godina, otić do župnika da izvadim rodovno stablo, jer se svi isto zovu ( fašnik imaš pravo) pa je znam koji je Josip otac, koji sin a koji zet, kojoj Mari, Mariji, ili pak Margariti ali koju su svi zvali Marica...
A svi oko mene eto, starji pa ne mogu na autobus, skači na drugi kraj grada, da bi skupila svekrvu, koju moram vozit na groblje - u mojem kraju grada, pa opet nju doma, pa opet ja natrag doma ode 2 sata uzaludnih.
Molim sve one koji ikada za nezaposlene žene kažu "blago njima" da dva puta promisle, ja eto imam puno radno vrijeme, bez godišnjeg, praznika ili vikenda jer mi ne treba...jer ionako ne radim ništa, i naravno nemam plaću ni staž jer to se ne zarađuje "doma ležeći".
Pa kad (evo i sad još uvijek čuvam djete i psa 22.33 minute) probam uzet i "svojih 5 minuta" i umjesto Tv-a svratit pogled na komp, neko bi rekao, blago njoj...
Prodajem jeftino moje "blago" ima zainteresiranih?
Teuta-Ika @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 23, 2008
Znam da ste kada ste pročitali naslov pomislili na majku, bračnog  druga, djecu, neki možda na baku ali svi se varate, najvažnija osoba u životu su vam susjedi!
Ako se malo vratite uspomenama unatrag shvatit ćete koliko ste toga u životu napravili upravo radi njih...
Tako ste radi susjeda morali prolaziti sa peticom jer je prolazila i susjedova kćer. Morali ste biti pristojni, dobri, nositi susjedi torbe iz dućana....jer šta će susjedi reć. Morali ste se i udat "jer šta će susjedi reć" ako se godinama kod vas pojavljuje dečko a od braka ništa. Morali ste odlazit u crkvu "jer šta će susjedi reć" . Ne dao bog da ste nosili izlizane traperice jer šta će susjedi mislit, da nemamo novaca? Niste smjeli jesti ako vam netko ponudi da ne pomisle da doma nemate ništa, niste smjeli bit ni premršavi da susjedi ne pomisle da vam majka ne zna kuhat...Susjedima ste morali i polagat računa zašto još nemate djece a godinu dana ste u braku?
Poslije susjeda druge najvažnije osobe u vašem životu su "neke osobe" i "neki ljudi" čiji vam identitet majka nikako nije smjela odati, ali baš su se ti naveliko raspitivali za vas i uvijek imali dobronamjerne savjete. Tako sam u svom djetinstvu uvijek slušala da su "neki ljudi" mene vidjeli sa dečkom, neke su me osobe vidjele kako nisam otišla u školu ili u crkvu...neki su me vidjeli i tamo gdje nisam bila i sa osobama sa kojima nisam bila, al svejedno sam se morala radi tih "nekih ljudi" ponašati po šablonama. Neki su me ljudi mislili i odgajat jer su eto mojoj mami znali reć da bi me nalupali da sam njihova, a ja sam tada bila sretna da nisam, i ne shvaćajući da nema razlike, jer je i moja mama morala da me nalupa da ti "neki ljudi" ne daj bože ne bi pomislili da me mama ne zna ni odgajat! Mislim da mi je rečenica "rekli su mi neki ljudi.." jedna od najčešćih koje sam slušala...
A mislite da je danas drugačije? Nije, eto i danas iako mi nije stalo do crkve, nedeljom izbjegavam zaljevati vrt ili raditi nešto vani dok sam na oku tim nekim ljudima, da ne kažu da nisam dobar katolik. Kada svećenik ode oko božića blagoslovit kuće, dođe i moju blagoslovit jer ajde ti jedina u ulici odbij? 
Ajde ti "nekim ljudima" npr na blogu reci da ti je crkva glupost, da ne voliš određenog pjevača, ili da ti se živo friga za koga ćeš glasat...
Ajde u krajnjem slučaju probajte dobronamjernom susjedu na ljijepi način reć kad vas nešto ispituje "izvinite ali to neka ne bude vaša briga" ili "nije vaše da vam se opravdavam" ili jednostavno "molim vas da me ne smetate"..jeste li probali?
Susjede i "neke ljude" jednostavno u životu ne možete izbjeći, jer su jednostavno sveprisutni i svemoćni i čitav ćete život proživjeti po njihovim željama, neki manje neki više ali oni su ti koji vuku konce, vjerovali vi to i priznali ili ne!
Teuta-Ika @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 22, 2008
Znate onu priču o statistici, jedan jede kupus, drugi meso - zajedno jedu sarmu?
Čitala sam tako neki dan post o padu nataliteta...čitala, ali nisam pročitala onako kako je autor teksta htio da pročitam! A tamo piše ovako:

PRIRODNO kretanje stanovništva u Hrvatskoj bilježi silaznu putanju. Tako je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, samo u 2007. godini "nestao" grad veličine Knina odnosno registrirano je čak 10 tisuća umrlih više od brojke živorođene djece.

U 2007. zabilježeno je 41.910 tisuća beba, dok je umrlo 52.367 tisuća ljudi, a to znači da je prirodni prirast negativan - hrvatska populacija smanjila se za 10.457 osoba. U gotovo svim hrvatskim županijama zabilježen je negativan trend.

I onda dalje idu naklapanja o tome kako povećati natalitet...
A činjenice tj baš navedena statistika pokazuje drugo. Broj rođene djece se ne smanjuje, ali se zato povećava broj umrlih! Nigdje recimo ne piše da od krcinoma godišnje umre "manji gradić". Medicinska njega je sve gora i sve skuplja... "a neki moraju i umrijeti" zar ne?
Čekanja na zakazan hitan pregled su i po 6 mjeseci, pa onda čitamo kako se doktori moraju podmićivat za operacije kako bi pacijenti kojima je pomoć potrebna preživjeli. Ljekovi su sve skuplji i sve ih manje ima, pa se ljudi moraju snalazit kako god znaju. Znate li koliko samo u Hrvatskoj ima ljudi na antidepresivima, oni su jedan od najtraženijih ljekova kod nas, i smanjivanje doze, može se provoditi samo pod strogim lječničkim nadzorom. A trenutno (barem na području Rijeke) antidepresiva nema, i oni kojima je taj lijek potreban ne da su smanjili dozu, nego su prisiljeni potpuno prekinuti tretman! Pa ako netko ne bude mogao da živi bez ljekova pa "pukne" i digne ruku na sebe..."a netko mora i umrijeti" zar ne? 
Zabranjuje nam se uskoro pušenje na javnim mjestima dok u centrima gradova držimo rafinerije, tvornice koje truju azbestom i tvornice koje u naše rijeke bez problema ispuštaju kancerogene kemikalije. Zbrinjavanje otpada u blizini gradova nije baš na nivou na kojem bi trebalo bit, pa su otpadi postali rasadnici bolesti. Preventiva nam je nikakva, bolnice nam se raspadaju, a novca nema...nedostaju mnogi aparati, dok se neki skrivaju po podrumima neupotrebljeni.."a neki moraju i umrijeti" zar ne?
A onda na drugu stranu, razloh što nam se stanovništvo smanjuje i što nestajemo, nalazimo u smanjenju novorođenih? - Obična laž!
Ali očito je da je sex krivac za sve, i zato dragi moji Hrvati jebite se kao i do sad - sa zaštitom, a dragi moji političari vi nas prestanite jebat u mozak - bez zaštite!

Teuta-Ika @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 21, 2008
"Festival mora u Brestu svake četvrte godine nesumnjivo je najveći događaj svoje vrste u Evropi. To je morski odgovor Olimpijskim igrama, ali vjerojatno raznolikiji. Brest je mjesto susreta mornara i brodograditelja iz cijeloga svijeta. Brest je mjesto gdje se može vidjeti barke i brodove svih vrsta na svijetu, mjesto gdje se može kušati hrana, slušati glazbu, pjesme i folklor. To je festival koji inspirira svakoga tko je zainteresiran za maritimne aktivnosti, konzervaciju nasljeđa i mjesto za učenje."

Dok se mi hvalimo sa 2 miliona turista u par mjeseci godišnjih odmora, Brest je u samo 10 dana posjetilo milion ljudi. Tek toliko da imate predođbu koliko je taj sajam dobra promocija naše zemlje.
A da smo se dobro predstavili - jesmo!
Imam preko 450 slika, veličanstvenih, i jednostavno mi je nemoguće probrati najljepše i najbitnije.
Hrvatska je i ove godine imala počasno mjesto i svoj dan da se predstavi.
Onaj tko prati moj blog zna i da je "Liburna Liburnica" tj replica broda veličine 10 metara trebala biti prisutna u Brestu. Kako stvari uvijek ne idu kako zamislimo, tako prave Luburne nije bilo, ali smo se ipak pokušali predstaviti smanjenom replikom.


A na kojoj se pokušalo prikazati specifičan način povezivanja dasaka, bez i jednog čavla ili klina, tj konopima:


A i naš predsjednik se upoznao sa Liburnom



Pa su tu bile i druge naše brodice:



Neretljanska lađa koja je imala i zapažen noćni show



Noćna "vožnja" pod rasvijetom i glazbenom podlogom prava je šteta da i nju ne mogu postavit na blog



Nezaobilazna "Condura Croatica" koja je svima ostalima "otvorila vrata"



Najmanja brodica na Atlantiku, i u Brestu, ali zato najzapaženija!



A imali smo i male glinene, naše brodice, i jedan od naljepših suvenira



Naši su pak vrijedni kalafati uspjeli u deset dana za publiku, skoro potpuno obnovit staru oronulu brodicu.

Teuta-Ika @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 20, 2008
Kopiram kompletan post iz "novog lista"


Antički nogomet najveća atrakcija
U jutarnjim satima stari Rim su dočarali crikvenički vrtićarci i školarci, potom je održano predavanje »Arheološko blago hrvatskog podmorja«, a najveće zanimanje publike izazvala je neobična nogometna utakmica između Rimljana i Liburna


CRIKVENICA – Dvodnevno obilježavanje »Dana Ad Turresa«, novog crikveničkog turističkog aduta kojim tamošnju turistički i kulturni radnici skreću pozornost na vrlo dugu povijesnu i kulturnu baštinu, koja seže još u vrijeme antičkoga Rima, o tome svjedoči iznimno bogato arheološko nalazište »Igralište«, počelo je jučer u jutarnjim satima u Preradovićevoj ulici u središtu grada gdje su stari Rim dočarali najmlađi. Mališani Dječjeg vrtića »Radost« i učenici obiju crikveničkih osnovnih škola tijekom jutra su pokazali kako njihova mašta i vješte ruke vide antičko doba. Neki su vodenim bojama oslikavali akvarele s motivima amfora, drugi lijepili šarene kolaže, a oni nešto stariji od stotina su keramičkih kockica slagali mozaik starorimske galije.
    »Arheološko blago hrvatskog podmorja« naziv je predavanja što ga je u Gradskoj vijećnici tijekom predvečerja održala podvodna arheologinja Hrvatskog restauratorskog zavoda Irena Radić-Rossi. Tijekom predavanja, praćenog video projekcijom, Radić-Rossi kazivala je o arheološkog bogatstvu Jadrana, kronologiji istraživanja podmorja, tehnikama i metodama kojima se podvodna arheologija služila nekada i danas, brojnim nalazištima i nalazima duž hrvatskog podmorja.
    Ipak, najveće je zanimanje publike izazvala neobična nogometna utakmica odigrana u večernjim satima na pijesku Sport fest Arene, a odigrali su je Rimljani protiv Liburna. Riječ je nogometu kakav se uistinu igrao prije otprilike 2.000 godina, a otkriven je Trilju u Sinjskoj krajini. Preciznije, tamo je otkriven nadgrobni spomenik koji prikazuje dječaka s nogometnom loptom, gotovo potpuno nalik današnjoj. Na temelju tog spomenika, kojega je FIFA priznala kao najstariji svjetski spomenik nogometu, ali i ostalim materijalnim dokazima, Udruga »Gaz« iz Trilja uspjela je rekonstruirati pravila antičkoga nogometa. Domaći su, crikvenički dečki u dvije kombinirane momčadi s gostima iz Trilja »odhaklali« antički nogomet. Vrlo je sličan današnjem, a jedno od pravila bilo je, opet slično HNL-u u vrijeme predsjednikovanja Franje Tuđmana, da se sudac utakmice prije svakog dosuđenog prekršaja morao konzultirati s imperatorom. Rezultat je na koncu, dakako, ostao potpuno nebitan, ali je vrlo bitno da se ovakav događaj, koji je privukao znatan broj gledatelja, posebno inozemnih gostiju, turističkoj Crikvenici pokazao kao pun pogodak. 



A mene ovaj članak ponovo žalosti, Crikvenica se želi pohvaliti NAŠOM kulturnom baštinom a promovira stari rim i rimljane koji su ovdje bili osvajači. Kao i obično zaboravlja se da je Ad Turres staro LIBURNIJSKO NASELJE i da je nalazište na igralištu također LIBURNIJSKO nalazište.
Spominju se pomorska arheologija i galija a zaboravlje se spomenuti našu najpoznatiju galiju Liburnu! 
Ne znam zašto se konstantno kod nas kad god se želimo hvaliti baštinom spominje Rim? Kao da naše baštine nije bilo, spominje se "kulturnu baštinu, koja seže još u vrijeme antičkoga Rima" a ne napominje se da je to LIBURNIJSKA BAŠTINA: Zar se mi sramimo svojega? ili treba doć neki stranac koji će napokon početi pisati o nama, žalosno je i da sam većinu mojih nalaza o Liburnima našla na talijanskim stranicama, oni o tome znaju puno više i puno bolje. Ispada da u ovim krajevima nekada davno nije živio nitko osim stranaca, i kad napokon nađemo nešto vrijedno iz prošlosti datiramo to u rimsko razdoblje, e pa dragi moji ovaj puta i ljudi koji se tom baštinom bave (novinarima ne zamjeram) naučite se napokon koristiti termin "Liburnijsko razdoblje" a ne samo navest da je jedna od nogometnih ekipa nosila naziv "Liburni"
Ovo je sramota za Crikvenicu ako je krenula sa takvom promocijom jer se odrekla svoje baštine kako bi turistima bila zanimljivija, i da mogu udjelit ocjenu bila bi to čista jedinica.
Na zapostavljajte našu baštinu i Liburne, jer oni su naša povijest a ne rimljani, rimljani su samo zlo koje nas je snašlo!
Teuta-Ika @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, srpanj 19, 2008
Ova priča je provjerena!
Da li znate ako ste vlasnik vozila kupljenog na leasing (za primjer) kod leasing kuće ABC, da ako se sudrite sa vozilom iste leasing kuće, možete da se frigate da će te naplatit štetu. 
Tako znam za primjer kada je jedna moja prijateljica vozila cestom, a parkirani automobil naglo otvorio vrata...šteta 5700 kuna, i nije puno, ali smeta kad se daje iz svog đepa a niste krivi za sudar. Neoprezni vozač priznao je svoju krivnju bez problema, policija je također napisala da je kriv vozač parkiranog vozila, ali--uvijek to ALI.
Vlasnik oba auta bila je ista leasing kuća, a kako po zakonu nitko ne može tužiti sam sebe, da sam sebi plati štetu, gospođa je izgubila spor. To uopće nema veze sa osiguravajućom kućom, jer je čak i osiguravajuća kuća bila spremna isplatiti štetu dok nisu provjerili i ustanovili da zakon zaista tako kaže
"Ukoliko se u sudaru dvaju vozila pojavi isti vlasnik, štetu je nemoguće naplatiti" (ovo je citat po memoriji). Kako je kod nas u zadnje vrijeme kupnja na leasing sve veća, mislim da sam bila dužna obavijestit potencijalne kupce o nekim situacijama na koje vas neće upozoriti nitko!
Teuta-Ika @ 02:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, srpanj 18, 2008
Predstavnici "Liburna" bili su u Brestu, očekujem za sutra puno fotografija (jednu specijalnu) i puno dojmova.
Koliko znam Hrvatska se opet predstavila najbolje što je mogla, i njezin štand bio je jako posjećen, privukli smo pažnju i osigurali i na idućem "Brestu" zapaženo mijesto. 
Jedva čekam foto matrijal, da vidim kako se jedna priča (moj san) završila, ili možda tek započela :)
Teuta-Ika @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 17, 2008
Stvarno nisam očekivala ovakvu presudu. Ovo je sramota za grčko sudstvo ali moram reći i za naše institucije koje su trebale reagirati puno jače, brže i efikasnije. 
Za one koji ne znaju, na brod Kapetana Laptala ukrcavali su se paketi, koji na brod dođu zapečaćeni i pregledani od strane carine. Ni u kom slučaju kapetan ne zna što je u paketima jer jedino u što on ima uvid je teretnica, i hoće neće on mora potpisat da da je zaprimio teret koji na teretnici piše. Paketi su stigli u luku neotpečaćeni, što znači da ih od primitka do iskrcaja nitko na brodu nije dirao. To što se našao kokain u paketu može biti samo greška carine i šverc nekoga tko je sa carinom povezan. Ne mogu vjerovati da je netko (Laptalo) mogao biti okrivljen za tako teški zločin a na temelju niti jednog dokaza da ima ikakve veze sa tim kokainom, što bi se reklo "zapovijedna odgovornost" - ali zapovijedno možete biti odgovorni samo za ono što po dužnosti morate i možete kontrolirati, po ovoj presudi mogli su lijepo optužit Laptala za sva švercanja kokaina bilo kojim brodom jer on ima istu kontrolu.
Sindikat pomoraca se je mogao malo bolje organizirati, i doć spremniji u grčku, zaboravit na sudu pričice kako je Laptalo pošten građanin i kako ga svi vole, to sudu ne znači ništa. Jedino oružje koje sud uvažava su argumenti, pa ako argument da nema baš nikakve poveznice Laptala sa kokainom nisu uspjeli obranit odvjetnici, ja ostajem bez riječi. 
Jedino što mi pada napamet je stara fraza iz "nadrealista" kad su koristili nacionaldetektor:
"Danas se to desilo meni a sutra tko zna kome"
I zato, sve grčke brodove, a ima ih, koji su kao neplatiše zaustavljeni u našim lukama, zapljenit, a posadu u zatvor, pa neka odgovaraju, zabranit ako treba grčkim brodovima prolaz kroz naše vode, napravit končno nešto konkretno i prisilit grčke vlasti, da odrade pošteno suđenje, ne zaboravimo da ima par grčkih brodova koji su kod nas napravili sranje, pa je sva posada (iako stvarno kriva) bila poslana doma da se brane sa slobode.
sad sam tek pročitala ovo:

"Što reći, a da izgleda suvislo? Kako objasniti ovo što se dogodilo? Mislim da ne postoje riječi kojima se može opisati nepravda grčkog pravosuđa koja je presedan u povijesti pomorstva", kazao je Brazzodurom koji je rekao da će sindikat pomoraca Hrvatska odsada izdavati upozorenja svim hrvatskim kapetanima da ne odlaze u Grčku.


Zar je to zaista jedino što će poduzeti??? Sindikat pomoraca, baš bi voljela da mi recimo objasni, kako će moj muž koji isto plovi, na Danskom brodu, izbjegavat Grčke luke ako se tamo uputi brod, dat će otkaz ili odbiti poslušnost??? Ako sindikat pomoraca nema bolje savjete od ovoga onda neka se barem ne sramoti i neka šuti!
Teuta-Ika @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 15, 2008


Ovo malo čupavo stvorenje na lijevu stranu, dolazi sutra u Rijeku uveselit jednog tužnog dječaka...nadam se da će uspjeti!
Teuta-Ika @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 14, 2008
Nakon 34 dana i 300 preveslanih i nešto prejedrenih  milja guc  "Po oriha" uletio u Francusku luku. 



Njihov su dolazak dočekali pred lukom Brest svi hrvatski brodovi i posade koje sudjeluju na Festivalu mora i mornara: leut “Slobodna Dalmacija”, obje viške falkuše, murterska gajeta, Kurnatarica, neretljanski veslači na lađi, rovinjska batana, hvarska gajeta, zadarska condura... i brojni drugi brodovi i TV i novinarske ekipe koje su pratile ulazak majušnog “Pol oriha” u veliku atlantsku prekoocenasku luku Brest. 


Na izmaku snaga

- Bili smo na izmaku snaga i bilo je puno mora, Atlantik nas je izludija. Protivno očekivanjima u ovom dijelu godine izmjenjivale su se ciklone i nevere, a još nas je na punti zahvatila jaka struja, tako da je ne bi okrenili da nije bilo ovih prijatelja koji odlaze dalje, u Norvešku - kazali su nam Tonka i Alen, ona ruku zavezanih fašicom da zaštiti žuljeve. 






Poduhvat ili ludost...u svakom slučaju vrijedno divljenja.
Kapa dole Tonki Alujević i Alenu Krstuloviću.

Teuta-Ika @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 13, 2008
Moja mačketina po zimi ne želi uopće izlazit iz kuće, samo da obavi potrebno pa nazad a sad pak po ljeti dolazi u kuću samo jest.
Kad me vidi da ju zovem bježi da ju slučajno ne "skupim".
Ljeto i noć očito su njezino doba, pa eto vam slike kako to izgleda:



Inače sam među prijateljima poznata po mojim foto uradcima, nije da se hvalim al očito kvaliteta i nije najbolji način da se "probijete" o mojim se slikama priča godinama :)
Teuta-Ika @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, srpanj 12, 2008
Suze nisu samo tekućina iz oka, ponekad su samo reakcija na dim, ponekad višak radosti koji nas preplavi, a ponekad nam njima srce samo govori da ga je nešto toliko dotaklo da samo plače, al time srce pakazuje da i ono ima razum i da shvaća...
Meni su danas suze tekle radi ovog, i ovakvi trenuci zaslužni su za to što ja tvrdim da duša ipak postoji, a postoji jer ju osjetim kad zaboli. Ovo je ipak ugodna bol, molim vas pogledajte filmiće!
Balet, on bez noge, a tak sam pri samom kraju vidjela i shvatila da ona nema ruke..


Ona je posve sama, sa samo 5 godina pronašla svijetlo u svojoj slijepoći, i anđeoskim glasom dotaknula sva srca







Teuta-Ika @ 19:18 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008


Na žalost rovokopač nije imao razumjevanja, da se snima povijesni filmić o petoro veličanstvenih, okoćenih uz najbolje majstore negdje na Grobničkoj KINEKOLOGIJI :)
Teuta-Ika @ 23:32 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 10, 2008
Bez nekog prevelikog teksta, ma da ga ovi štenci zasluže mogu samo reć da su 3 dečka i 2 curice, super štenci, to još nisam vidjela da stoje odmah nakon okota na nogama, da pokušavaju hodat i da će se susjedi počet uskoro bunit na njihov lavež, jer ovi ako nisu siti znaju kako tražit papicu, evo par slikica tek okoćenih beba :

Prvo pa muško





Dečko i cura:



Svi na okupu, mamin sin već stoji u stavu :)








i Malo reklame za Toshibu, i sve mogućnosti koje jedna mala web kamerica može pružiti tako da se okot mogao pratit i on line :



Bebice su dobile imena:

1) Sjever Vala Liburna

2) Svid Vala Liburna

3) Suton Vala Liburna 

4) Silba Vala Liburna

5) Sika Vala Liburna
Teuta-Ika @ 15:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 9, 2008
Ja sam kod prijateljice na dežurstvu. Čekamo da bebice tornjaka uzgajivačnice divnog imena "Vala Liburna" ugledaju svijetlo dana, ili pak žarulju pod kojom trenutno sjedim. Svi smo već pomalo nervozni jer je termin prošao, čekamo, ćakulamo, jedemo i pijemo, a kuja spava i briga nju za sve.
Teuta-Ika @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 8, 2008
I dok sam se ja jučer bunila kako nikako nema prave ljetnje nevere, samo na 15 kilometara od mene odgađala se prava drama. Prenosim sa portala R1:
Pijavica s elementima elementarne nepogode, neviđena u našim krajevima sručila se sinoć  na područje naše županije. Nepogoda koja se formirala oko 19:00 sati poharala je sve što joj se našlo na putu, a na putu joj je ovaj put bilo selo Lisac, kuće, stabla, automobili. Stanovnici sela, očevici olujnog nevremena, pričaju kako se neposredno prije nadolaska pijavice čula zaglušujuća tutnjava. Sve je trajalo koju minutu, rijetko tko je uopće mogao reagirati, a šteta se samo gomilala. Nezaustavljiva snaga razornog vjetra, rušila je sve u promjeru 20 - 50 metara i u dužini od skoro kilometar.


Pijavica je u svom uništavačkom pohodu oštetila 70-tak objekata, kuća, gospodarskih objekata, garaža, nekoliko automobila i srušila velik broj stabala.
Sreća je da u cijelom rušilačkom pohodu koji je trajao 15-tak minuta nema ozlijeđenih, a materijalna šteta je velika. Na mjesto događaja izašla su vozila i ekipe interventnih službi koje pomažu mještanima u početnom saniranju šteta. Ovo je bila teška noć za mnoge stanovnike Lisca. Ekipe vatrogasaca i policije procijenjue štetu, pomaže mještanima da ublaže posljedice nastalih šteta i smiruju uznemireno stanovništvo ovog idiličnog sela u zapadnom dijelu Rijeke.













Zašto pijavica?


Ankica Stojanović, dežurna meteorologinja u Državnom hidrometeorološkom zavodu, pojasnila je da se olujno nevrijeme, poput onog koje se dogodilo jučer u selima Lisac i Lipa, obično događa u ljetnim mjesecima kad se nakon dužeg vrućeg razdoblja, više od desetak dana, ugriju i more i kopno te kad na taj uzavreli zrak sa sjeverozapada dođe hladniji zrak. To miješanje stvara velike nestabilnosti u atmosferi , odnosno vrtloženje. Neki od tih vrtloga mogu se spustiti do tla, pa onda nastaju velike štete jer se stvaraju brzine veće od 100km/h. Veće i izrazitije pijavice dostižu brzinu od 250 km/h.
Teuta-Ika @ 14:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 7, 2008
Danas meni treba voda, svaki dan slušam prognoze kako će na "Sjevernom jadranu" (ja kažem na Liburniji) bit pljuskova i oborina, i svaki dan se ljutim što nisam zalila vrt kako treba jer od tih oborina ništa.
Krene ovako pred večer da puše lagani vjetrić, skupljaju se nekakvi oblaci, osjeti se promjena u zraku, sve miriše na neveru... onda kasnije na večer krene još jači vjetar, pa krene grmljavina....
I sve je super, prava ljetna nevera, samo nema kiše? Ovo se već događa 3 dana za redom, "prolom oblaka" na suho :)
Eto, po svim signalima i danas bi trebalo da pada na suho, a moj vrt je već promijenio boje u jesenske, preljena (čitaj preškrta) sam da zalivam onako obilato kako bi trebalo, a žedna zemlja pita...probat ću otplesat kakvo kolo za kišu :)
Teuta-Ika @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 6, 2008
Eto čitam malo vijesti iz mog kraja pa se smijuckam. 
Prvi je naslov:
Bazen na Kantridi danas pun vode
i u tom članku opisuju kako se jučer bazen punio....a između sveg ostalog čitam i ovo:

 - Za sada nismo imali nikakvih problema, a prema našim saznanjima, ni građani se nisu toliko bunili.

i drugi je naslov:
DIO RIJEKE OSTAO BEZ VODE

i tu čitam:
Jučer je u razdoblju od 10 do 12 sati na dijelu Kantride prekinuta opskrba vodom, a u KD-u Vodovod i kanalizacija utvrđeno je kako je cijeli problem nastao zbog slučajne pogreške prilikom testiranja vodonepropusnosti nove vodospreme Kantrida. Tijekom testiranja zabunom je bio zatvoren jedan od ventila.



Sigurna sam kako ove dvije vijesti nemaju ništa zajedničko, ma 100% sigurna ;)
Teuta-Ika @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, srpanj 5, 2008
Često mi upadaju u oko i to radi toga jer su glupe, neduhovite, uvredjive...uglavnom po lošem. Tako su mi u zadnje vrijeme upale 2 reklame u oko.
Prva je ona gdje za jednu ženu govore kako je pametna, kako štedi i kupuje na rasprodaji, i sve ono pozitivno a onda kažu da još uvijek pere posuđe ručno....zanemarimo stvarni tekst reklame, ali što god se priča u nastavku ja u mojoj glavi čujem kao da govore: "Glupačo jedna, još pereš ručno, pa koji ti je kvisko?" Sa točno tim pridjevom "Glupačo" jer tako reklama navodi, između redova. Na stranu što reklama laže debelo pa ispada da žene koje peru ručno potroše dva bazena 5x2 metra vode i dubine 1.60. Jebem ja njih i njihovih 11 litara vode u sekundi! I onu glupaču koja pere suđe pod pritiskom od 20 bara!.
A druga je reklama sa Vanjom Rupenom, ok žena zarađuje u Italiji pa nešto natuca talijanski, otprilike sa naglaskom kineza koji je u Trstu proveo mjesec dana! Nije mi jasno zašto je reklama morala ić na talijanski? Da sladoled koji je naš izgleda bolje? Da se vidi da smo Rupenu uspjeli maznut Talijanima koji ju masno plaćaju? Da ju osramotimo sa talijanskim kojeg kao da prvi put u životu čuje? Ako smo pak željeli reć kako se i Talijani dive našem sladoledu, e onda smo mogli barem nać nekoga tko taj jezik i zna govoriti, pa makar angažirali prvog prolaznika Taliana!
Jer ova reklama, je sramotna, i za Rupenu, i za sladoled, a bome i za moje jadne uši, koje pate kad god čuju tu reklamu.
Teuta-Ika @ 21:47 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, srpanj 4, 2008
Eto, dokone babe ponekad donesu i posve neočekivan zaključak...
Tako se nedavno raspravljalo o muškarcima i ženama i sexu.
Pa se onda netko sjetio da se za muškarce kaže kako im je "samo jedna stvar na pameti" a kad ideš nabaviti tu stvar u određeni shop, dobiješ cijelu ženu...
Nasuprot tome, za žene se uvijek govori da vole cjelovitu ličnost, i kad odu u isti dućan dobiju samo "jedan posve određen komad te ličnosti".
Ni med cvijetjem ni pravice!

Teuta-Ika @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 3, 2008
Psihički se pripremam za bit babica, jednoj kujici imenom Lyra.
Bila sam babica i svojoj kuji i za cijeli život pamtit ću taj doživljaj, i sve one lijepe trenutke, kada ste prisutni kad započinje novi život.
Kako se većina kujica voli šteniti noću, a vidite da me nema, e onda ćete znat da sam na jednom jako ljepom poslu :)
Teuta-Ika @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 2, 2008
A post bi se mogao nazvat i licimjerje.
Upravo sam odgledala emisiju o palijativnoj skrbi, o bolesnicima na umoru i o eutanaziji.
Zašto licimjerje, iz dosta razloga.
Dok se recimo dopušta abortus jer dijete još nema svjesnosti i puno organa nije razvijeno bla bla...bolesnicima na samrti, sa teškim bolestima, sa odavno odumrlim mozgom , organima koji rade na pola ili nikako, održavanim isključivo na aparatima eutanazija ne dolazi u obzir! Koja je razlika u krajnosti između ljuskog zametka koje u krajnem slučaju ima sve perspktive za normalan i dug život, taj isti život mu oduzeti, a bolesniku za kojeg se zna da na bolje neće ići nego samo na gore, koji pati u jakim bolovima branimo smrt dostojnu čovjeka.
Licimjerje broj 2: Slučaj iz Omišlja, jedna moja stara susjeda, bolesna od raka štitnjače, koji se proširio po cijelom tjelu, živjela je sama nepokretna u krevetu, održavala se na životu uz pomoć susjede koja je pomagala dok je mogla, a kada je sama oboljela, uskakali su drugi susjedi, sve dok jednog dana bolovi nisu postali preteški pa je jadna gospođa vriskala...da vam ne kažem da hitna nije htjela da ju vodi u bolnicu "jer njoj ionako nema pomoći", Ja sam ju vozila u Rijeku svojim autom, i kad smo stigli u bolnicu, rekli su mi da je kraj da tu bolnica ne može pomoć, neka ju vratim doma, doma u prazan stan, pokušala sam im objasnit da joj ja nisam ništa, da ona nema nikoga, da ja živim u Rijeci i da sam samo vikend bila na Krku..nije palilo...na žalost tj na sreću imam veze, pa sam gospođu ipak nekako uspjela smjestit u bolnicu neka joj barem daju nešto da toliko ne pati od bolova, umrla je za dva dana. 
I zašto je ovo licimjerno? Zato jer je valjda i ta gospođa imala pravo na medicinsku pomoć i ne vidim razlike od nje i nekoga tko živi na aparatima!
Religijsko licimjerje:
Prvo osobama određenih religija dozvoljeno je da odbijaju lječenje i npr transfuziju, zašto svakoj osobi nije dano pravo odbijanja lječenja? Da li zakon zaista ima pravo da me prisili da se lječim i održavam na životu ako ja to ne želim?
Crkvu moram spomenut, jer su mi oni najgori, zato što kažu da se ne treba igrati boga i da je ljudski život " u božjim rukama", pa ako je tako zašto podržavaju spašavanje života, ako je bog odlučio da "pozove nekoga" zašto aparatima spriječavat božju volju? Ako nije iz straha za svoj vlastiti život, ne znam radi čega je.
Na kraju, imala sam svekra, 4 zadnje godine proveo je u krevetu, prve 3 su još bile kako tako, imao je relativno očuvanu memoriju i osjećaje, čak je ponekad bio posve lucidan, zadnja godina bila je katastrofa, neprestano buljenje u strop, bez funkcije probavnih organa, izgubljen u prostoru i vremenu, svaki dan isti, ili gori...čisto vegetiranje, ono kad za nekoga kažete da je biljka. Koliko je žrtvi familije bilo potrebno a da on nije imao dekubituse prosudite sami. I negdje već pred kraj koliko god to nekome sa strane sad izgledalo grozno ja sam rekla: "Da je moj pas u ovakvom stanju već bi davno bio na eutanaziji" Ne zato jer psa ne volim, niti da sebi uštedim trud, nego baš zato što svog psa neizmjerno volim i napravila bi to da mu olakšam, srećom, psima se eutanazija dozvoljava, ljudi će za to još morati sazrijeti!
Teuta-Ika @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 1, 2008
Naljpši pogled na Rijeku je naravno sa morske strane.
To na žalost znaju samo vlasnici barki, i oni koji su ponekad isplovili brodom iz Riječke luke.
Neki dan, na dan mjesnog odbora Luka, dozvoljena je šetnja riječkim lukobranom za građane. To se u par godina dogodilo po treći put. Lukobran je naime zatvoren jer spada pod granični prijelaz, i kao takav nedostupan je za građane.



Znam da se prije par godina govorilo o nekakvoj akciji na gradskom nivou "Vratimo Rijeku moru", pa mislim da bi tom akcijom svakako trebalo lukobran, vratiti građanima, za bijeg od buke, zagađenja i gradske vreve i napraviti jednu oazu, i šetnicu, daleko od zgrada. Sudeći prema odazivu ovih par puta kada je bio otvoren za građane, pretvaranje lukobrana u šetnicu bio bi pun pogodak!
Zar ne bi bilo ljepo imat po koju terasu, kakav kafić, par klupica, možda i kakvu muziku koja ne bi smetala građanima i koja bi mogla svirati i do zore...
Ah sanjam, znam da sanjam, al barem to nije teško, ionako je lukobran već odavno svoju funkciju izgubio, a oni rijetki brodovi koji zalutaju, imaju i drugih vezova na pretek.
Vratite nam lukobran!
Teuta-Ika @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
178353
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.