Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog - kolovoz 2007
petak, kolovoz 31, 2007

...ili kako ne treba raditi

U doba kad su "Brandovi" postali profesija, kada se reklama i brand masno plaćaju, kada se po Bosni pronalaze piramide, mi smo sve svoje brandove uspjeli upropastiti!
Pitajte bilo koga neka vam asocira što mu prvo padne napamet kada kažete "Rijeka". Iznenadit će te se, jer prvo šta će te čuti biti će muk i tek nakon toga dobiti će te stotine različitih odgovora. Uspjeli smo postati neprepoznatljivi!
Jedino prepoznatljivo, i mogli bi reći čak i brand, što se iste sekunde povezuje se Rijekom je ARMADA, ništa drugo. Dok jedno Visoko, imalo piramide ili ne već privlači turiste i poput svake medijske atrakcije koristi i nepostojeće piramide i aktualnost u medijima za svoju promociju, mi se eto i kad zaista pronađemo stara nalazište iz 4 stoljeća hvalimo kako će to izgradit urbani turizam, na starim zidinama gradimo parkiralište, ili gradimo nove stambene objekte tako da pokrijemo crkvu kojom bi se grad trebao ponosit. Brodara i brodogradilišta više odavno nemamo a ako su po nečemu i poznati to su skandali i makinacije. Torpedo je zaboravljen i prije njih, "cukarijera" - da li netko uopće zna što je to? "Hartera" ona još uvijek ima nekakve šanse, ako se nastavi barem sa koncertima u njoj.
Fali nam identitet, kojeg imamo, samo ga trebamo znati promovirati, treba nam jedno zvučno ime, logo, treba nam novi Riječki brand, nova galija i nanovo naziv  LIBURNIJA

Teuta-Ika @ 17:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 30, 2007
Žalim se ja mojoj Sure malo prije da bi danas morala opet jedan "stilistički"a da me nikako neće inspiracija da pukne i nemam ideje o čemu da pišem kad ona kaže: "Pa piši o gaćicama"
To!!!  O tome se zaista ima šta pisati opet iz osobnog kutka.Sjećam se tako vremena od prije jedno 30 godina kad je nona zimi znala biti kod nas u Rijeci. Vani kišurina, roba se ne suši a termo peć ko stvorena za barem sitnu robu posušit. Samo nikako "ulovit" mjesta na termo peći, na njoj nona uvijek suši "gaćice" ili ti ga mudande. I to samo jedne al dovoljno velike da zauzmu cijelu peć..roza boje za koje je ona tvrdila da su od svile, širine... pa rekla sam ..širine termo peći, a u dužinu, dovoljno dugačke da stignu do koljena ili do pola peći. Uvijek su bile na peći, nije to značilo da ima samo jedne, imala ih je ona kako je govorila "još 3 paketa z meriki" neraspakirana...
I onda jednog dana odlučim da ju preteknem i zauzmem mojim mudandama zasluženo mjesto na sušenju. Nije se bunila šta je zakasnila nego je ušla u dnevni sa mojim gaćicama u rukama , držala ih onako raširene i pitala "A mala moja, a če ti to pokriva?"
A nije vjerujte mi da su bile male ( po današnjim standardima nikako), bile su bijele, klasične mislim da ih je proizvodila neka tvornica iz Senja. Po boku su imale jedno 5 cm širine, al ja sam bila uvjerena da su sexy :) Pitam se šta bi moja nona da je živa rekla danas i bi li uopće shvatila da u rukama drži gaćice?
Sjećam se ja da ni ja za tange nisam znala šta je to. Srela sam ih prvi put opet u Trstu, kopajući po onim kutijama sa razbacanom robom. Privukla me kričavo crvena boja. Imale su resice po sebi i natpis kojeg se više ne sjećam. Podignula sam ih iz kutije i proučavala što bi to moglo bit, i razmišljala o svim varijacijama na temu...i nekon dosta dugo vremena sam veleumno zaključila da je to vjerojatno prsluk za žene koje su imale rak i ostale bez jedne dojke.
Sjećam se i svojih prvih gaćica u boji, među njima čak i jedne crne!
Dobile smo ih mama i ja kad se tata vratio sa putovanja u Kanadu. Zapamtila sam ih po tome što su bile sa napisanim danima u tjednu (na engleski) na njima i za svaki dan druga boja. Bile su posebne i po tome šta je nedostajala "nedelja" bit će kupljene na popustu :)
Kako se mjenjala moda i gaćice postajale sve manje, svaki put kad bi izašao novi model (čitaj skromniji) bila sam uvjerena da TO nikada neće na mene, al čudni su putovi gospodnji, sve se mjenja (mudande svakodnevno-bukvalno) pa sam se tako sa njima promjenila i ja.
Sreća da imam kćer koja me uvjerila da su to posve normalne gaćice, al da je nona kojim slučajem živa, ove bi se mogle prošvercat sa njenima na termo peć i par komada, mislim da se ipak ne bi usudila stavit ih uz njene jer joj ne bi znala odgovorit na pitanje "A če ti to pokriva"???


Teuta-Ika @ 01:44 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 29, 2007
Not everything that history offers us has actually happened,and what has actually happened has not happened the way it is presented, and what we know to have happend is only a very small part of what actually happened

-GOETHE
Teuta-Ika @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 28, 2007
Nedavno su se u Rijeci u samome centru grada vršila arheološka iskapanja, i pronađeni su ostaci prostora rimskog vojnog zapovjedništva iz 4. stoljeća. Iskapanja su se vršila na području "Trsatike" dok je još bila u sadašnjem centru grada. Po datiranju ostataka vidljivo je da nije samo Split grad koji se može dičiti sa 1700 godina kulture, nego eto sad Rijeka ima i nešto starije nalaze.Da malo kopiram tekst:

**********

Radovi će obuhvatiti četvrtinu principije, odnosno negdašnjega rimskog vojnog zapovjedništva. Ostalo se nalazi pod zgradama i nepristupačno je za istraživanje. Po iskopanim temeljima i nižim slojevima rimskih građevina može se naslutiti raspored prostora. Utvrđeno je da se principija sastojala od unutrašnjeg otvorenog dijela sa stambenim zatvorenim građevinama uz rub. Nalaz masivnijeg zida od kvalitetno obrađena kamena u središtu principije navodi na zaključak da je riječ o ostatku hrama.
Po načinu gradnje i sitnim nalazima poput kopča za odjeću, novca i keramike, potvrđeno je da principija potječe iz 4. stoljeća.

************
I sad ovo ne pišem da se time hvalim nego da se zapitam zar se sa time zaista ne treba hvaliti?
Zar naših 1700 godina ne vrijedi?
Zar je to toliko nevažno da je izašlo pod naslovom

"RIJEKA JAČA URBANI TURIZAM" ????

A samo zato jer je gradonačelnik izjavio da grad kani te nalaze uključiti u budući arheološki park u središtu grada, ali isključivo se vodeći preporukama arheoloških stručnjaka. Naveo je da se time jača urbani turizam

Pa zar se iz cijelog teksta koji se nalazi ovdje:
http://www.net.hr/kultura/page/2007/07/24/0382006.html
nije zaista mogao izvući bolji naslov, zar takvo nešto nije zaslužilo svoji emisiju na televiziji, osim onih 2 minuta nakon sporta u dnevniku? Ako je novinarima to nevažno i ako moj grad nije sposoban to malo bolje reklamirati, možda barem ovaj blog pomogne, ja sam i dalje ponosna na moj grad, moju povijest, a zašto je i sin u naslovu? E zato jer je i on imao skroman doprinos u tim iskopinama, tj u znoju lica svog učio je da je povijest jako teška :)



Teuta-Ika @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Ovo je najčudniji blog na netu povijesno-stilistički :)

Vratimo se ponovo na povijest. I na pitanje, tko sam ja.
Kakva je sada situacija stanovnici Rijeke nazivaju se "primorcima". To pak dolazi od imena "Hrvatsko primorje" a koje se po nekima proteže do negdje Karlobaga, i nakon toga počinje dalmacija. Dalmacija nije u Hrvatskoj??
I zašto sam ja nazadovoljna tim imenom? Zato jer primorac predstavlja osobu koja živi "na djelu kopna uz more" a ja sam rodom i to već dovoljno dugo generacija sa Krka, pa samim time ne mogu biti primorac.
Ne sviđa mi se to ime jer me geografski ne veže tako decidirano za određeni dio lijepe naše, kao šta naziv veže ostale Hrvate, kao npr zagorce, međimurce, slavonce..kojima se iz naziva odmah vidi i lokacija gdje žive.
Jedina osoba kojoj se zna od kuda je kad kaže da je primorac (i baš se tako i nazivaju) je Slovenac- jer se nepogrešivo vezuje za onaj mali dio primorja bez otoka koji imaju!
Mislite li da bi npr slavonac ili zagorac  bio zadovoljan da ga netko naziva "kontinentalcem"? I koliko bi ga to identificiralo sa krajem u kojem živi?
Ja se eto kao "primorka" (a ne sporim da to i jesam) ne osjećam dovoljno određeno, tj moj identitet nije dovoljno jasan. I zato smatram da bi stari povijesni naziv na koji imam pravo isto kao dalmatinac i istrijan tj naziv LIBURN bio najprikladniji.
Evo i mogućeg razloga zašto se u prošlom stoljeću ime "primorac" ukorijenilo: (hvala Tamara za informaciju)

************

Zašto su Hrvati, kada je toponimija u pitanju, bili uvijek u defenzivi u bivšoj državnoj zajednici?
- To je izgleda naša sudbina i teško je riješiti taj problem. Teško je reći, primjerice, zašto je Požega, grad koji je potvrđen u 12. stoljeću, morao dobiti pridjevak Slavonska zbog palanke kod Užica koja se zvala Požega. Ili, zašto je Leskovec kod Zagreba morao najprije postati Leskovac, da bi mu se potom pridodao i pridjevak Hrvatski! Mi smo uvijek olako nasjedali na te pridjeve s nacionalnim predznakom, a s obzirom da je hrvatsko ime tridesetih godina ovoga stoljeća bilo gotovo zabranjeno, kao da smo jedva čekali da nečemu ili nekome prilijepimo pridjevak hrvatski, često i ne shvaćajući da se radi o podvalama. Izrađivali smo zemljovide i jadranskoj obali - od Rijeke do Karlobaga - nadijenuli ime Hrvatsko primorje, iz doba »ostatka hrvatskih ostataka«. Vjerojatno nismo ni bili u prvi mah svjesni da smo se idealno uklopili u Garašaninove, Cvijićeve, Karadžićeve ili Šešeljeve karte koji nam u konačnici svojih planova ništa drugo nisu ni »davali« nego baš to Hrvatsko primorje i Hrvatsko zagorje!!! Pogledajte te karte i vidjet ćete kako je Hrvatska u granicama tih pridjeva, dakle zapadno od crte Virovitica - Karlovac - Karlobag.
*****************



Teuta-Ika @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2007
Povuklo me jučer sjećanje daleko daleko unatrag, no nisam dovoljno otišla u detalje. Njih eto imam za danas.
Sjetih se tako vremena kada su u modu ušle "trapezice" e tada se najbolje vidjelo ko je najveći frajer/frajerica, naravno onaj sa najvećim trapezom. Tada su se krojačice najviše obogatile jer jednostavno na hlačama iz dućana bio je premali trapez.
Hlače su na dnu morale biti široke barem, za veličinu dva stopala, na kojima su obavezne bile "poliđon" cipele (čitaj čim deblja sintetička guma, ako je moguće u kričavoj boji). Svi smo izgledali ko zadnje seljačine, al smo bili jako ponosni na svoj stil. Nakon šta sam iznosila te hlače, mogla sam od donjeg djela komotno skrojiti dvije suknje
Ja sam imala tamno zelene trapezice od "trevire" jedini drugi materijal koji mi je tada bio na raspolaganju (pamuk je bio preskup) bio je "diolen" prevedeno na današnji jezik - samo šta nisu bile plastične!
Uz to sam nosila bijelu košulju sa okruglom kragnom koja je morala dosezati čim više preko ramena, na njoj su bile naslikane papige u raznim bojama i satovi, ma košulja kao da ju je dizajnirao Dali...vjerujte mi na riječ. Preko toga sam nosila kaput od skaja, svijetlo kremasti (skaj je imao samo jednu manu- raspucao se već na blagajni), dug skoro do poda, otraga sa prorezom koji je počinjao od struka. Na mojih tada jedno 45 kila i visinom otprilike 160 mora da sam izgledala ko filmska diva!
Sva sreća da onda nije bilo toliko digitalaca kao danas, pa ne postoje nijemi svjedoci, inače bi svojoj djeci morala kategorično tvrdit da to ni u kom slučaju nisam ja!

Ljudi moji čuvajte se RETRO stila!
Teuta-Ika @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Moram se malo vratiti i na pravi temu bloga tj moja "lokalna razmišljanja" Zašto se moj grad tako čudno zove "Rijeka" koja rijeka? U svakom slučaju ime grada oduvijek je vezano uz ime rijeke koja protiče kroz njega, tako neki stari zapisi govore;

..........
Prvi poznati zapis ove rijeke pod imenom Oeneus datira iz 2. stoljeća. U prošlosti se Rječina naziva Tarsis ili Tarsus, Pflaum, Fluvis ili Fluvius, Reka (Recha) i Fiumara. Zabilježena su i imena Aenei (Oenei) i Tarsia.
..............

Kako vidimo spominje se naziv OENEUS, zahvaljujući googlanju lako možemo pronaći tu riječ;
Oeneus je bio kralj Kaledonije, i sumnjam da ima ikakve veze sa Rijekom, jer su grci puno poslije tog naziva došli do naših krajeva.
A onda nailazim na ove podatke (isječci teksta)
............
oko gornje i srednje Kupe, srednje Une (Oeneus) kod Bihaća i do na dohvat Save
............
uz ušće rječice Dubračine,(u antici zvanoj rijeka Oeneus)
.............

Kako vidim da se riječ OENEUS veže uz više rijeka, ne mogu a da ne izvedem da ta riječ u stvari znači "rijeka" jer se spominje i da se Riječina nekada zvala Oeneus flumen (rijeka Flumen) - (flumen-fluvis-fiume-opet ne ime nego značenje "rijeka"
Tako po meni ispada da je rijeka koja protiče kroz naš grad oduvijek bila bezimena tj nazivala se samo rijeka.
Eto tako i moj grad ima "bezimeno" ime.

Kakve li ironije, da grad koji oduvijek živi i orijentiran je na more nosi ime, po riječici malo većoj od potoka, a koje se pak zove RIJEČINA...e tu se vraćamo na jedan od prethodih postova kada sam spomenula da je jadranska obala završavala na liniji Zadar-Ancona, tako da je jedina voda koju je Rijeka nekada davno imala i bila ta riječica, koja je oduvijek bila NEPRESUŠNA i toliko važna za život, od tuda i naziv na riječkom grbu "INDEFICIENTER"


Teuta-Ika @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 26, 2007
Gledala sam neki dan na RTL_u komentare o nekadašnjoj modi, i odgledala spotove od prije dvadesetak godina, i onda slušam komentare o stilu i promašajima u odjevanju.
Prije 20-30 godina nije se odjevalo kao danas, tj i mi smo imali modu i stilove ali na neki jednostavniji način.Postojali su "šminkeri" - svi ono kojima su starci davali lovu da se odu obući u Trst, i "normalni". E sad najveća fora je u tome šta smo onda svi bili i "normalni" (imali barem jedne traperice u ormaru) i najveći šminkeri kada smo oko 9 navečer odlazili u disco klub a vraćali se doma zadnjim busom u 1 po noći. Tada "markice" uopće nisu bile u modi, tj naše markice odnosile su se na dućane u kojima smo kupovali, pa smo tako imali "Fiorucci" "manuel" "standa" i "giovanni" traperice, po dućanima u kojma smo kupovali, ovdje navedene i po cijenama od najskupljih (35 tisuća lira) do najeftinijih (15).Kada je u modi recimo bila narančasta boje bilo je važno samo imati nešto narančasto, pa su i oni koji nisu stizali do Trsta mogli biti modno ( i jeftino) osvješteni.Markice su postojale na neki način, za nas je bilo moderno nositi tenisice, i ma da su već onda bile na raspolaganju i pumice i all starke bilo je važno na nozi imati nešto što barem malo nalikuje na njih, pa smo sve platnene tenisice (a takvih je bilo najviše) zvali "starke".
Sjećam se recimo da je negdje '78-'79 godine u modu ušla tanka, do struka krojena jaknica, dugih rukava koja se nosila ljeti, bila je jako praktična jer se dala strpati u kapuljaču i nositi kao torbica oko struka, pa su se u njoj lako švercale cigarete. Posebnost joj je bila u tome šta je bila napravljena od papira, prekrivena slojem voska, osim manžeta, patenta i ruske kragne, i bila je nepromočiva. Zauvijek mi je ostala u sjećanju kada je prijateljica kraj mene kresnula upaljačem i kada se jakna bez plamena u sekundi pretvorila samo u manžete, patent i kragnu, i koju sam ja kao takvu mrtva hladna nastavila nositi cijelo ljeto :)
Sjećam se i "rimljanki" i kada se sad sjetim na njih još uvijek osjetim sve bolove koje sam radi njih imala u nogama, jer se u ono vrijeme sve moralo nosit utegnuto tako da su mi se skoro urezivale u nogu a cirkulacije nisam ni imala. Da bi obukla traperice morala sam leći na krevet i pošteno uvući "trbuh" (ono malo kože oko kičme), a isprobavati traperice u talijanskim kabinama sa vratima bez dolnjeg dijela tj bez legnuti na pod bilo je nemoguće, pa smo kupovali od oka, i doživljavali pravu tragediju ako su nam bile taman. Koliko su tada traperice bile uske, i normalne gaćice postajele su tange
Košulje su naprotiv morale biti barem od tate i to samo ako je on imao preko 100 kila (furali smo se na punk, tada još u pelenama) i naravno da su mami sve ziherice iz kuće nestale, makar ih nosila na krani, al modu se moralo pratit.
E da i traperice su kod kupnje izgledale kao nove (blago vama sad) pa sam i ja ne mali put pokupila batine kada me mama ulovila da ih namačem u varekini il stružem dupetom po zidu da izbjele, najgore je bilo šta su traparice baš kad su postale super, završavale u smeću "jer šta će ljudi mislit da nemamo love?"
Nakit?? Sjećam se ja i toga (moda je nekada zaista bila masovna pojava), da nakita smo imali, pržili smo pašticu za juhu, da postane tamno smeđa, od nje se dalo pošteno napravit i par lančića :)
Nastavit ću čim se sjetim još nekih nostalgičnih trenutaka...

Teuta-Ika @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 25, 2007
Kako mi uopće nije bila namjera, pisati nekakav dosadni povijesni blog ( koga to uopće zanima?) ali se kao i u životu često zaletim, tako sada za promjenu moram napisati nešto drugačije, toplije i bliskije meni, a da opet ne idem previše daleko, od teme.
Tako mogu napisat da mi je danas "Rijeka" dobro igrala, da je za sad nepobijeđena i da sam zadovoljna stanjem na tablici. Riječ je naravno o nogometu, malo čudno da o tome piše žena od 46 godina, ali svatko ima poneku manu, zar ne?
A nije ni to ništa čudno, moja mama još uvijek prati nogomet, još od '60 godina, i vjerujte mi da bi mogla nabrojat mnogo postava Rijeke i reprezentacije, od tih davnih dana do danas, kod nje je ta bolest počela u srednjoj kad ih je neki profesor u ekonomskoj Poduje dan nakon utakmice ispitivao tko je dao gol i u kojoj minuti, pa su bili prisiljeni bit na stadionu jer je televizija još uvijek bila luksuz, kod mene je valda počelo nasljedno...na žalost proteglo se i na još jednu genaraciju, i sin mi prati nogomet, tj bolje rečeno nogomet prati njega
 
Dobila sam i kritike da je jedino zanimljivo na mom blogu rečenica
"Koji sam ja kurac?"
Jer se to mnogi propitkuju, pa tako i ja, na žalost još uvijek ne znam odgovor

Tina, da li ti ova slika barem naliči na nešto, barem oblik kupole?
Teuta-Ika @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 24, 2007
Područje Rijeke  bilo je naseljeno malobrojnim nomadskim lovačko-sakupljačkim skupinama još tijekom kasnog paleolitika, odnosno krajem posljednjeg ledenoga doba. U ovom razdoblju izrazito hladne klime i arktičkog okoliša razina mora bila je znatno niža pa je sjeverni dio Jadrana završavao obalom na liniji Zadar – Ancona.

Osnutak grada Rijeke seže duboko u prošlost, u doba kada su na ovim prostorima živjeli Kelti. Uostalom, drži se da je keltska riječ Tarsa (brdo uz rijeku), korijen toponima Trsat, današnjeg naziva dijela Rijeke.

Tarsatica je antičko naselje čiji se tragovi nalaze u središtu grada Rijeke, Starome gradu. 
S uspostavom rimske vlasti autohtona liburnska zajednica prima nove italske doseljenike, a naselje, koje dobiva status municipija, proteže se prema jugoistoku, do ušća Rječine (u liburnskih starosjedilaca zvane Tarsa). 
Grad je više puta stradavao u potresima i seobama naroda, a kao malo priobalno naselje posljednji put se spominje 799. godine, kada su njegovi žitelji uz cestu kod svetog Lovre ubili iz zasjede furlanskog vojskovođu, margrofa Erika. Sljedeće je godine u osvetničkom pohodu Tarsatika spaljena, a preživjeli stanovnici se preseljavaju na zaštićeniji brijeg na kome osnivaju naselje Trsat. 

Čakavski dijalekt najstariji je hrvatski dijalekt

Teuta-Ika @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 23, 2007

LIBURNIJA= Često su njene granice bile prekrajane i 
seljene lijevo-desno, pa je tako koji put zadirala u 
Istru i obuhvaćala skoro cijelu istočnu obalu i 
kvarnerske otoke, a prema jugu znala se je protezati 
i do Zadra, da bi se ipak na kraju smatralo da su 
njene granice negdje "od Plomina pa do Senja"
granice koje bi mogli nazvat najtočnijima!

Liburna je naziv za malu i pokretljivu rimsku galiju
Ime joj dolazi od ilirskog plemena Liburna 
od kojih su Rimljani preuzeli dizajn.

Liburna je u historiju ušla zahvaljujući uspješnoj 
primjeni u bitci kod Akcija godine 31 p.n.e. kada je 
flota Oktavijana Augusta potukla flotu Antonija 
i Kleopatre opremljene većim, ali slabije pokretljivim galijama.

A ova brodica, ima pak veze sa novonastalim
 "plemenom" zvanim Armada, čije je geografsko 
stanište zapadna tribina stadiona na Kantridi, tek 
toliko da se zna da je brodica sa njihovih "šetalica" 
NAŠA  a ne od nekih tamo vikinga



NAVIGARE NECESSE EST

PERCHE' COSTRUIRE UNA LIBURNA Nella terra, dove storia, miti e leggenda si fondono e si amalgamano fino a divenire un unicum; solo in una terra con queste caratteristiche, poteva nascere l'idea di un ritorno al passato, ricostruendo una nave dell'epoca che segnò la nascita definitiva del più potente stato del vecchio continente. Stato dove prosperò il lavoro, la cultura e nacque quella civiltà che ancora oggi influenza i popoli d'Europa. "Roma Caput mundi".

PRIJEVOD TEKSTA
U zemlji gdje se povijest, mitovi i legende isprepliću, i postaju jedno, samo u takvoj zemlji može sazrijeti ideja za povratak prošlosti, rekonstruirajući povijesnu brodicu koja predstavlja rođenje najmoćnije države staroga kontinenta. Zemlje gdje je nastala privreda, kultura i civilizacija, koja sve do danas ima utjecaja na narode Europe."Rim je pokorio svijet"
Izvor za one koji znaju talijanski:
http://www.romaeterna.org/altri/liburna.html
...............

Eto ovako se Talijanski povijesničari u suradnji sa ministarstvom pomorstva i tehničkim fakultetima hvale, gradeći nanovo tj rekonstrurajući povijesnu brodicu LIBURNU,  brodicu koja njima predstavlja početak njihove civilizacije, i utjecaj te civilizacije na Evropsku kulturu sve do današnjih dana, Na žalost ta je brodica NAŠA tj Liburnijska a oni sami priznajuda je bila toliko dobra da su prihvatili dobru ideju i učili od boljih majstora. Talijani se znači hvale i dokazuju moć svoje države i civilizacije na ničem drugom nego na našoj brodici!
Zato se mi ne znamo hvaliti i ponositi onime na šta imamo pravo? Zašto se kod nas zna npr  za Falkušu i Batanu a ne i za Liburnu?
Zašto nisamo na susret starih brodica išli i sa Liburnom? 
http://www.istrianet.org/istria/news/europe/glas_istre/05_0906batana.htm

Teuta-Ika @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Zašto pišem ovaj blog? 
Najprije mi je palo napamet da sam "Posljednji Mohikanac" jer ga jedina još nemam, a onda se priča sama nekako nadovezala...Tko sam ja, Mohikanac?
Ne, ja sam posljednji Liburn!
Zašto? Pa ovako, priča kaže da su nekada davno postojala Ilirska plemena, neka su se još zadržala i zovu se svojim starim plemenskim (tu je veza Mohikanac-Liburn) imenima. Od mnogih plemena nama će biti poznata:
Albanoi (Albani)
Dalmatae (Dalmati), Delmati
Histri . Istra
Liburni 

I tu počinje priča, Albanci se i dalje zna tko su, i gdje žive, Dalmatinci se svojim imenom ponose, isto se tako i dio Hrvatske naziva tim imenom, Istra i Istrijani su također dio naše svakodnevice i povijesti, a ja sam iz Rijeke tko sam ja?
Hrvatski Primorac?
Kvarnerac?
Koji sam ja kurac???
E pa ja sam LIBURN!
I ŽELIM DA SE IMAM PRAVO TAKO NAZIVATI, 
..ili mi vi pronađite neki drugi geografsko odgovarajući naziv!
Teuta-Ika @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
178353
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.