Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog - kolovoz 2008
nedjelja, kolovoz 31, 2008
Neka mi imena ostanu trajno u memoriji. Tako mi je ime Alice Baumann ostalo urezano u memoriju u doba dok je nuklearka Černobil bila svakodnevna vijest. Otprilike meni mjesec dana pred porod, u doba dok sam umjesto da jedem zdravo voće i povrće bila prisiljena da se hranim konzervama da bi bila sigurna kako ne jedem kontaminirano. Tada se riječ "bekerel" također urezala u moju memoriju, toliko da znam da čim ih netko počinje spominjat nije dobro.
Danas eto opet čitam o bekerelima, Alice se ne javlja a nekako sam u nju stekla povijerenje.
Rockwool, je današnje atraktvino ime, namjesto černobila, situacija ista, citiram:

Dobiveni su slijedeći podaci: za K - 40 (Kalij) dozvoljeno je 3000 Bk/kg, izmjereno je 11.730 Bk/kg, za Ra - 226 (Radij) dozvoljeno je 300 Bk/kg, izmjereno je 2.570 Bk/kg. Isto tako je potvrđena pretpostavka dr. Uršića o prisustvu teških metala i kancerogenih spojeva i izmjereno prisustvo 7 teških metala te 29 kancerogenih spojeva. Nadalje, soli nitrati, sulfidi, sulfati, acetati živinih spojeva antimona i kadmija koji padnu na tlo, 100% zagađuju poljoprivredne površine. Konzumiranje povrća i voća s ovim spojevima, već od 0,53 gr/m2 izaziva zdravstvene tegobe, a u kontinuiranom zagađenju karcinom izaziva 1.430 gr/kg povrća ili voća. - Sa ovom količinom radioaktivnosti, garantiramo da će sva populacija do deset godina obolijevati od karcinoma grla, štitnjače i bronhija, te dobivati alergije kože, a za svaki mjesec rada tvornice potrebno je deset godina dekontaminacije, tvrdi Zdravko Berić. Na kraju pojašnjava kako je mjerenje vršeno iza mjesta Fonovići te kako su mjereni samo neki parametri, a kako polutane nisu uspjeli mjeriti.


A ovo se događa u srcu Istre, iste one Istre koja se želi prikazat kao izuzetno zdrava okolina pogodna za zdravstveni turizam, miran život i poljoprivredu. U istom se tekstu spominje da zagađenje može doći čak do Dubrovnika. Eto u doba kada svi promoviraju zdrav život i bjeg iz zagađenih gradova u prirodu, mi smo rasprodali i svoju prirodu. I šta da rade stanovnici Pićna, malog mjesta sa pogledom na dimnjake, u kojem ne živi nitko dovoljno moćan da se suprostavi takvoj rasprodaji čiste prirode strancima koji svoja sranja neće graditi sebi pod nosom, nego u tamo nekoj Hrvatskoj za koju ih baš briga? Kako da se njihov glas čuje, dok još glasa imaju, a prije nego obole od raka koji će ih ušutkati zauvijek. Možemo li prestati biti smetište Europe, i poligon za treniranje izdržljivosti prije nego što svi pocrkavamo a da nismo ni svijesni od čega?
Hoće li Istra preživjeti rasprodaju?


Teuta-Ika @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 30, 2008
Nisam baš sigurna je li naslov u redu radi onog "dobara" buduć da se u ovom što mislim pisat ne mijenja ništa dobro.
A radi se o razmjeni kriminalaca, dilera, lopova, preprodavača, utjerivača, i svih drugih "ača", osim udavača između naše republike i Bosne. Sjećam se, Fikreta Abdića (ok vi ne, ipak je to bilo davno) i mislim da je sa njim počela razmjena. On je prvi u Hrvatskoj pronašao utočište kada su ga u Bosni tražili radi eto nešto malo zarađene lovice...
Čak je, ako se dobro sjećam kod nas služio zatvor (koji se nalazio u Rijeci na 5 katu hotela Kontinental) i Hrvatska ga nije htjela isporučit Bosni tj on je tražio da se tu zadrži pa zašto jadnom čovjeku ne ispunit želju, naravno dobio je naše državljanstvo. Još uvijek barem meni nisu neke činjenice iz afere Agrokomerc bistre niti mi je bistro što je Abdić pokušavao sa svojom "autonomnom pokrainom" uglavnom ne znam niti što je danas sa njim i gdje je. Nije bio jedini koji je iz Bosne prebjegao u Hrvatsku kao što to nije ni doktor Šimić koji nije prvi prebjegao u Bosnu....uglavnom kada se obavi neki nogometni transfer pa Brazilac odjednom postane Hrvat, država zaradi neki dinar, il nam ga on barem donese..plati se nekakav porez., lovica se uglavnom vrti...
Ja pak nikakvu računicu ne vidim u razmjeni kriminalaca? Razumjela bi sa se naših nekako riješimo, podvalimo ih nekom drugom pa neka budu tuđa briga, ali zašto uvozit strane, to mi jasno nije. Ne znam hoćemo li uskoro moći čitati oglase 
"Mijenjam dva pedofila za jednog utajivača poreza" ili možda 
"Mijenjam do pola odsluženu zatvorsku kaznu za ostatak služenja u susjednoj državi"?

Možda ne bi bilo loše da mi odmah oslobodimo sve kriminalce, jer ako uteknu ionako nemamo ništa niti od njih niti zadovoljštine služenja kazne. Bosna neka napravi isto, pa da ne moramo uopće provoditi skupe sudske procese koji ne vode ničemu, i uostalom vezano za jučerašnju temu "kupujmo Hrvatsko, il strano" neka barem imamo svoje, najbolje i ipak domaće kriminalce a ne iz uvoza!
Teuta-Ika @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2008
Ja uvijek slušam našu vladu, zato i ne kukam nego mi je dobro.
Ponedeljak uvijek natočim benzin, tako uspijem ušparat i po dvije kune. Struju ne trošim, palim svijeće po kući, jeftinije su a i romantične. Skupljam plastične boce, kartonski otpad, novine, robu za caritas...
Poslije 10 navečer kuham ručak, peglam i perem rublje.
Prije par godina promovirali su akciju "Kupujmo Hrvatsko" i sad doma imam Dalmatinskog psa.
I kupovala sam sve Hrvatsko, tako sad imam punu kuću predmeta koji čekaju popravak, ili sam ih već reciklirala. Što bi rekao Pervan garancija je po sistemu "taknuto-maknuto" , ali ni to se ne bunim, dok su aparati radili, zbilja su radili!
A onda su nekako počeli hrvatski proizvodi nestajat sa polica, tako danas nema niti naših čačkalica po trgovinama. Teško se nešto naše može naći i na policama sa voćem i povrćem. Tako ako slučajno nešto pranađem i pitam od kuda je kad piše "domaće" obavezno slijedi odgovor iz Vrgorca.
Pa sada znam da taj Vrgorac obiluje svim i svačim i prosto me čudi što već nije postao glavni grad i metropola. U Vrgorcu ima pomidora, blitve, kivija, jagoda, grožđa stranih sorti, lubenica, krumpira, raste papaja i mango, a eto prije jedno dvadesetak dana kupila sam i janjetinu iz Vrgorca. Mogla bi se kladiti da je identična onoj koju sam do sada kupovala a rekli su da dolazi iz Rumunjske...al ja ću rađe kupovat Vrgoračku, pa makar samo po nazivu. Ispada da ako želim "kupovat hrvatsko" da samo tražim po Vrgorcu jer drugih naših proizvoda nema.
U Plodinama, Lidlu, Konzumu, Getrou...caruju strani proizvodi.
I taman kad sam nekako skužila gdje kupovat Hrvatsko, eto Sanader kaže da ne mogu obuzdat inflaciju, i neka se ljudi snađu tako što će kupovat jeftino, neka sami traže povoljnije dućane.
Pa bi ja našu vladu zamolila kad je već akcija kupovanja naših proizvoda neslavno i šaptom pala, da dozvole kinezima otvaranje makro centara gdje bi prodavali prehrambene proizvode, jer kod nas još jedino oni imaju niske cijene. I od srca ubuduće podržavam akciju "Kupujmo Kinesko"
Teuta-Ika @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 28, 2008
Da li se i vama ponekad dogodi da vam se čini kako dan traje duže od ostalih. Što god započnete radit, nešto ili netko vas prekine. Ili zvono na vratima ili neki posve deseti posao koji padne s neba...
I cijeli se dan vraćate raditi ono što ste prvo započeli ali jednostavno kao da ste prokleti, ne ide pa ne ide.
Eto takav sam dan ja danas imala i kada sam napokon odlučila da taj "posao" ostavim za sutra ili ću izludit, odjednom mir..nit itko zvoni nit zove...odjednom ostane previše vremena u miru. Kao da je scenario za neki film, samo što se moj dan ne ponavlja, nego mi se ponavlja radnja. A dan se u stalnoj trci sa vremenom rastegne poput žvakaće na cipeli.
Možda jednostavno neke stvari ne trebamo forsirati, jer od prevelike želje, nešto propustimo ili zaboravimo pa nas možda "nešto" na taj način upozorava..uglavnom imala sam veliku želju prefarbat potkrovlje, nabavila boju, skupila volju...i krećem cijeli dan pa nikako.
"Sutra je novi dan" pa možda krene bolje i možda potkrovlje napokon dobije zasluženi premaz.
Teuta-Ika @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 27, 2008
Eto neki sam dan slučajno naletila na nešto o čemu nikada nisam razmišljala. Molitva.
Pa sam tako čitala, a znam i iz viđenog, kako se ljudi mole bogu za sve i svašta. Od najobičnijih gluposti za koje sam sigurna da bog i postoji da ne bi namjerno pomogao, a ne bi ni ja. Pa do molitvi, kada se molimo za nečiji život, tj ozdravljenje.Mislim da su to "najdublje" molitve, i većina vjernika uvjerena je kako bog da želi može napraviti čudo. Pa se tako mole za čudo kod bolesnika kojih zaista niti čudo ne može spasiti, teško bolesne i neizlječive..i uvjereni su da svojoj molitvom kod boga mogu izmoliti sa samilost. E sad što mi je intrigantno, tj što je to što me zaintrigiralo, koliko god vjernici bili uvjereni u moguće čudo, sigurna sam da nikada nisu molili da nekome kojem je amputirana noga ona ponovno izraste. A to bi bilo jednako veliko čudo, barem isto toliko kao da metastaze nestanu i umrli organi prorade nanovo. I kada bi rekli nekome vjerniku da se moli da noga ponovno izraste, sam bi odgovorio da je to nemoguće, iako bi isti taj molio da bubrezi ponovno prorade. Zar ne bi svako čudo trebalo biti jednako moguće? I zar ne bi bog kada bi želio mogao napraviti i to?
Teuta-Ika @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 26, 2008
Teško je, da...a tko vam je kriv da ste odabrali takvo zanimanje gdje niste u mogućnosti primati mito?
A ima ih nije da ih nema. Eto npr, niste trebali na faks, svaka frizerka dobije "za kavu" nakupi se tih kava u mjesec dana dosta. Ne znam zašto frizerki treba ostavljat višak, ima svoje cijene, frizura je "toliko i toliko" al zna se...morate dodat još i "za kavu" jednostavno vam je neugodno izaći bez toga. To je nepisano pravilo, kako vlasnica salona ne bi morala isplaćivati realnu plaću, uposlenici da manje, ali joj obeća da može zadržati sve što dobije za "kavu" - obje zadovoljne osim mušterija koje nikada ne znaju koliko frizura u stvari košta. Možda ne bi bilo loše da se na cjeniku koji mora bit izložen upiše i "kava" sa svojom cijenom. Mogli ste biti i poštar, eto se jadnik muči sa onom torbetinom...teškom i punom penzija..pa nećete valjda da mu ne date dvadesetak kuna što vam je donesao vašu crkavicu?
E pa taj jadnik uz plaću od tih "crkavica" i od ljudi koji crkavaju zaradi još jednu dopunsku plaću. Mogli ste biti automehaničar, mesar, kozmetičarka, doktor ili odvjetnik. Kod ovih posljednjih cijena kave računa se na 1 tonu...otprilike. Znači što vam je obrazovanje veće morate dobiti adekvatnu količinu kave. Ako još imate roditelja iz strane zemlje pa imate i mogućnost dvojnog državljanstva, a tko vam je kriv da niste poduzetni? Imali ste prilike, ali vi ste nesposobni, i ne može vam pomoć ni da vas pregazi auto i naplatite odštetu!
Dokaz za to je i izjava Šimićevog odvjetnika "da su sad ostali doktori (prevedeno) najebali"...bit će da je mislio na to da više neće dobivat "za kavu" to je jedino obrazloženje te izjave kako moj skromni mozak tumači novinske članke. Znači ako ste već odradili faks i našli posao kao doktor, ne uzimajte više "za kavu" opasno je, a ako imate poznatog odvjetnika ( a imate sigurno) bolje kod njega sastavite ugovor kako ste pacijentu npr posudili 5000 eura, koje vam mora vratit ( ako preživi operaciju) i spavajte kao i do sad snom pravednika!

A zašto su ovo upute za preživljavanje??
Pa radi 2 razloga, prvi da vam otvori oči kako se naplaćuje kava a drugi i puno važniji kako bukvalno preživjeti hitnu operaciju za 8 mjeseci u doba kad više ne smijete ni podmititi doktora!
Teuta-Ika @ 11:35 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008
Danas me uhvatilo...
Sjela sam za synth nakon ne znam ni sama koliko mjeseci.
A možda da prvo kažem kako sam uopće sjela prvi put. Kao i uvijek najveći motiv mi je kad mi netko kaže da nešto ne mogu :)
Uglavnom, muž ima srednju muzičku, sluha i volje za sviranjem, ja sam antitalent po tom pitanju (bila).
Kupili smo synth za kćer jer je ona "htjela svirat" a kako mi je muž lak na novčaniku kada skuži da će u stvari on biti taj koji će dobiti novu igračku, synth je stigao u našu kuću. Ništa posebno al za koga je potpuno zadovoljavajuće Yamahica PSR 650.
I tako je kćer krenula sa instrukcijama, jedan dečko dolazio joj je doma pokazivat, ja sam "špijala" iza leđa...Nakon što bi ostala sama doma ( u strogoj tajnosti ) pokušavala sam sama izvesti "pokradenu" lekciju. Nemojte mislit da sam bodulka škrta za platit, jednostavno znala sam da nemam pojma pa sam svirkala u ilegali da se ne sramotim javno. Došla sam do toga da sam napokon znala pronaći C na klavijaturi. Muž je naravno lako sa harmonike prešao na kalvijature. Ali ipak je imao problem lijeve ruke, pa se snašao sa famoznom opcijom da stiskaš jednim prstom a dobiješ cijeli akord :)
I tako ja sve gledam, slušam i odlučim da nakon napunjene 40 postanem wunderbaba. Počela sam skidat midi fajlove, al uho me nije htjelo raspoznat note pa sam sve skidala krivo..i tada sam odlučila, nema mi druge nego svirat po notama, punu skalu i obje ruke - ili ozbiljno ili nikako!
Skinula sam midije sa notnim zapisom i naišla na "Killing me softly" fantastična i užasno teška verzija i (tu je bio zafrk) javno rekla da ću to odsvirat u istoj izvedbi kao na midiju pa kud puklo da puklo! Muž je naravno prihvatio opkladu. Tako smo se dogovorili  da imam fore naučit dok je on 4 mjeseca na brodu, a da ne bi samo ja patila, našli smo i njemu jednako težak zadatak - morao je smršavit 10 kila!
Da ne duljim, kada se vratio sa broda ( u istoj kilaži ) negdje drugi, treći dan rekla sam mu:
A sad sjedni i slušaj!"
Jako mi je bilo drago gledati njegovu facu ;)
Ja sam uglavnom uspjela, i ne samo tu pjesmu, krenula sam od samog početka, naravno od "arie" "monlight sonate" i sličnih pjesmica za početnike :) Krenula sam zaista luđački za synth jer obožavam muziku i u stvari moj je san bio svirat klavir odavno,a oklada je bila divan motiv :)
Onda sam neko vrijeme, stala jer jednostavno nisam sama niti znala, niti mogla dalje.
Danas sam opet sjela sa istim žarom za synth, tko zna, možda opet napravim neko čudo sa sobom...ima netko da se kladi da neću uspijet?
Teuta-Ika @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 24, 2008
Ovo mi je jučer uveselilo dan,stavila sam odmah u favoritse pa kad mi bude potreban smijeh, do one granice kada boli trbuh, znam gdje ću potražit.
Zamislite da vam netko stavi dalekozor na oči namješten tako da vam sve izgleda užasno daleko, a svaki korak kao pad u provaliju ispod vas...i onda zamislite da u takvim uvijetima morate zaigrat nogomet ;)



Teuta-Ika @ 12:38 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 23, 2008


Godina brzo prođe..pa čak i na blogeru.
Počela sam onako, malo radi inata, oklade, nazaposlenosti i osobnih preokupacija.
Početak je bio o Liburnima, temi koja me i dalje intrigira i zaokupljuje, samo što na netu više nema podatka kojeg već nisam iskopala...nastavilo se o današnjoj Liburniji, temi koja me isto zaokupljuje.
Nastojim se čim više držati "lokalnoga" a u nedostatku nečeg vrijednog spominjanja, okrećem se najlokalnijem, sebi, i onome što mislim...ispada da se držim tematike, pa taman samo nabrajala brzinske misli koje jedva da ostave traga i u mom mozgu. Možda zato i nije loše da zapisujem.
Eto tako, usput uz postove "vikalicu" pa i u živo upoznala sam neke nove ljude, prijatelje i ugodno društvo. Prošla je godina dana za tren.
Hvala ti Rijeko na trajnoj inspiraciji, i kao što kaže i pjesma gore:
Rijeko moj si dom
tako se ja pomalo i na blogeru osjećam kao doma, hvala vam svima za to!
Teuta-Ika @ 01:47 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 22, 2008
Prije par dana čitam u novinama kako su moju sugrađani iz par kvartova digli uzbunu jer je nešto smrdilo "kao spaljena guma". Osjetila sam to i vlastitim nosom. Dežurna služba je govorila kako ne znaju izvor smrada. Naša mila i draga već pomalo suvenirska rafinerija, koja nas prati godinama i danju i noću, kaže da nije od njih...
Tako kažu uvijek, a onda neka ptičica najprije kaže da je izgleda nešto "prdnulo" u rafineriji...Al priče moraju imati lijep kraj. Najnovije je da su baš tih dana u Ini odlučili da napokon "Ugase" rafineriju (namjerno sa velikim U), i da su ju krenuli gasit, ja ne bi bila ja da se ne pitam je li to bilo baš ono bukvalno gašenje ) kako je opet ptičica pričala, pa nije bilo isplativo popravljat jer se odavno planiralo gašenje, je li netko zaboravio "pogasit" koji ventil, ili i dalje gase samo pogone bez profita, a rafinerija - dio čiji se završni proizvod najviše vidi na dimnjaku- čeka i dalje.
Ako je zaista ovo "kraj" za rafineriju, sa pomalo sjete, opraštam se od nje, od njenog mirisa koji nas je poput psa vjerno pratio, predivnog oblaka koji se poput traga aviona širio preko Rijeke, ovisno o smjeru vjetra, od njezinih povremenih "eksplozija", od kvartova koji su po njoj dobili ime ( poslije rainerije, iznad rafinerije, kod rafinerije..pa čak i nogometno igralište zove se "nafta, inino igralište, rafinerija...).
Nadam se da će buduća djeca da se jutrom bude bez asmatičnih napada!
Ne ponovilo se.
Teuta-Ika @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 21, 2008
Net je zaista super, sjedim za kompom, pijem kavu i pričam sa osobom koju zaista mogu nazvat prijateljicom. Starija je od mene godinu i pol, posve dovoljno da me drži za ruku dok sam radila svoje prve korake. Što znači da smo skupa odrasle, djelile sve tajne i prijateljstvo jer u doba dok smo nas dvije rasle bile smo jedina djeca u kvartu, tek kasnije kada smo krenule u školu počelo se naselje gradit, toliko da će taj dio još malo postat centar Rijeke.
Ona sjedi u Hamburgu...i ona pije kavu...pa pričamo
I priča ona kako sad ide malo trčat po parku i kako je cijeli život sanjala da ima park u blizini kuće, da može prošetat i trčat po njemu, a ja joj govorim kako ga ima i u Rijeci, odmah do rafinerije....
Pa kaže ona kako je tamo "gore" posve drugačiji život, kako su parkovi divni, kako nema igla i prezervativa po njima, i kako nema rafinerije u blizini. Ja joj pak tvrdim da ima neke druge smradove, a da naš smrad ipak ljepše smrdi...Pa mi ona govori da kako bi po tom drugom parku šetala bez problema svoje unuke, a da po onom našem ne bi, da bi rađe išla van grada...
Pa joj ja kažem kolike uspomene i mene i nju vezuju uz "Đardin" a ona kaže da je to samo mjesto koje nam je bilo u blizini dok smo išle u školu pa je bilo pogodno za jest marende...
Pa ona nadodaje kako je Rijeka samo "selo" u kojem su njezina djeca išla u školu, i da je ona uvijek sanjala živjeti tamo gdje susjed ne zna što kuha za ručak, ja pak tvrdim da je intimu mogla pronaći i puno bliže.
Uglavnom, ona je svoje snove ostvarila i sretna je, ja također. I ako ništa drugo slažem se da čovjek treba uvijek nastojat svoje snove ispuniti, ako ga to veseli, u redu je. Mene eto veseli da nas dvije i nakon više od 40 godina "skupa pijemo kavu" da se baš nikada u životu posvađale nismo. Da smo "odgajale" jedna drugu, pomagale jedna drugoj odgajati djecu, živjele i proživljavale zajedno sve loše i dobro što nam je život donosio, i da se i danas veselimo istim stvarima kao npr Skypu koji nam omogućuje da kavu zajedno pijemo i dalje! Život je zaista jednostavan!

Teuta-Ika @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 20, 2008
Jesen nam donosi jako puno novosti.
Nove cijene..ok imate pravo, to nisu novosti, novost bi bila da nešto pojeftini.
Novo radno vrijeme i sukladno tome, nećete povjerovati nova radna mijesta!
Barem moja logika tako govori. Ako radno vrijeme trgovina bude do 24 sata, sigurna sam da će se morati zaposlit još ljudi u samim trgovinama. Ali nisu to jedini koji će nedostajati. Koliko ja znam u većini gradova nema javnog gradskog prijevoza poslije pola noći, manja mjesta da i ne spominjem. 
Sigurna sam da je naša vlada toga svijesna.Tako pretpostavljam da se računalo na to da će oni koji u 24 sata završe sa poslom imati prijevoz do kuće. Budu li morali plaćati taxi sigurna sam da će im plaće poskočiti u potrebnom iznosu, pa će tako biti i novih plaća.
Gradski prijevoznici također će morati raditi više nego do sada, pa će i oni valjda biti adekvatno plaćeni.A možda i oni budu prisiljeni uposliti nove djelatnike. Mislim da će i zaštitarske firme imati više posla, nije npr lako u sred noći jednoj ženi biti sama u trgovini, a niti izaći i šetati ulicama do prve autobusne stanice ili uzaludno čekati taxi. 
Podržavam zato ovu akciju i smatram ju jako prosperitetnom, i predlažem da se ovakva kompenzacija ( oslobodim te jedan dan - nedjelja. al dam ti dopunskih 6 dana rada) treba provoditi ne samo u trgovinama, zašto npr i ambulante ne bi radile do 24 sata, pa čak i banke, da se utržak može položiti isti dan, tj banke bi morale raditi barem još jedan sat duže. A i dok su ove paklene vrućine mnogima bi bilo lakše da npr kod doktora mogu ići u 22 sata po ljekove nego se patiti po suncu i time još više ugroziti svoje zdravlje. Trebalo bi možda uvesti treću smjenu pogotovo na fakultete, mjesta ionako u klupama nema dovoljno za sve upisane, nezaposlenih profesora ima jako puno, a mladi ionako vole izlaziti kasno iz kuće...
Bravo za ovakve odluke, čim više razmišljam sve mi se više sviđa ideja jer svakog trenutka vidim sve više prednosti ovakve odluke. Proširimo akciju na sve službe i nezaposlenost će nestati u roku 6 mjeseci! Ma bravo, bravo, bravo!
Teuta-Ika @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 19, 2008
Evo jučer sam pisala kako se vozim u autu sa čudnim vozačem koji vozi u petoj brzinu u rikverc i kako to nije baš najbolji način vožnje..i rekla sam da silazim...
I taman kad sam htjela izaći tamo negdje u nekoj zabiti, nema veze, samo da sam na sigurnom, kad ono oko mene počnu da prolaze nekakvi kućerci...baš selo vidi se odmah, i nekako mi bilo muka tamo sići, tko zna ima li tu autobusa il tako nešto...
I dok se automobil onako polako kretao odjednom ugledam kako kraj mene prolazi nekakva crkva...a vrata??? Jebote, to se zovu vrata, takva nema ni Duomo..to su vrata od 330 000 kuna...silazim ja tu dole, ovo mora da je neka metropola, tu sigurno sve vrvi od ljudi..tko bi pametan ulagao u neku zabit?
Teuta-Ika @ 13:17 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 18, 2008
Muškarci su bolji vozači...
To je neko uvriježeno mišljenje. Znam da puno puta za vožnju kažu muški "daj materi dite"...
Eto ja znam jednog kome su "dali dite" i sad taj meni tvrdi da vozi u petoj brzini..
Ja se vozim sa njim i vidim ja, nije to peta brzina, to je bome rikverc, al svi ostali šute i govore kako super vozi.
Pa onda ja probam gledat van auta, pustim ja ove mudrace sa strane, moje oči valjda mogu same vidjet. Pa gledam a stabla, zgrade i ljudi se udaljuju od mene, ma kvragu - idemo u rikverc. Al ovi i dalje šute...niko ništa ne govori, i još pitaju "kad ćemo stić?". Ma kako ćemo igdje stić kad se udaljavamo?
A ništa, svi šute pa šutim i ja..i proučavam i dalje.
I onda odjednom skužim da svi gledaju naprijed! Svi gledaju cestu ispred sebe, čak i vozač, i samouvjereno vozi i dalje i ne vidi uopće što nam se sprema. Ja već pomalo gubim živce, pa kažem:
"ma meni se čini da idemo krivo.." A svi me pogledaju kao da sam rekla nešto skandalozno, pa neću ja valjda vozača učit kako se vozi, valjda on zna bolje od mene...
E brate mili, znaš šta, samo ti vozi i dalje, ja idem van! Ja ne volim da me slijepci voze, a još manje da se ja osjećam kao slijepac. Odo ja makar pješke...sigurnije je!



Vlada je odlučila ubaciti u petu brzinu, te provesti reforme koje Europska Unija zahtjeva u što kraćem roku. Premijer Ivo Sanader svojim je ministrima poručio da nema više spavanja i da s reformama treba krenuti punim tempom.
 'Idemo dalje u petoj brzini

Teuta-Ika @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 17, 2008
Gledam gužve po autocestama i naplatnim kućicama. Svake godine ista stvar, kilometarske kolone, ljudi umorni i izbezumljeni, da bar nije auto cesta pa da možeš stat po strani odmorit malo, sjest pojest nešto, pustit npr psa da se istrči...Ne, osuđen si na čekanje na paklenom betonu, mislim da je krajnje vrijeme da i mi uvedemo vinjete, smanjile bi se gužve barem malo. Znam da bi kolone ostale na graničnim prijelazima, al barem bi npr LUčko bilo prometnije.
Biste li vi voljeli da se i kod nas uvedu vinjete?
Teuta-Ika @ 22:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008
Ovo me vrijeme sve više podsjeća na loš sex.
Već od jutra počinje naoblaka, popodne počne i da puše..pa puše sve više.
Pa onda odjednom negdje u daljini počne da grmi, grmljavina se sve više i više probližava, nebo je sve tamnije..počinje već opasno puhat...i na kraju kad dođe taj dugoočekivani pljusak - traje 5 minuta!
Teuta-Ika @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 15, 2008


Eto napokon da se netko usudio prigovorit na visoke cijene, Bajkeri su na lukav način, plaćajući lipama, pa je trebalo desetak minuta za izbrojit novce, na neki način blokirali Tunel Učka.
Cijene prolaska kroz tunel je zaista previsokih 28 kuna, uspoređujući sa našim plaćama čisti lopovluk. Činjenica je i da su Istarske ceste prodane Francuzima, pa se mi sad možemo frigat.
Činjenica je i da u svakoj litri goriva plaćamo "cestarinu" , da istu tu "cestarinu" i to masno plaćamo i kod registracije vozila, i onda još po treći put, na svakom kantunu. činjenica je i da smo se jako ljutili na slovence kada su uveli vinjetu. A jeste li ikada preračunavali koliko su njihove vinjete jeftine prema našim autocestama? Da ne govorim da naplaćujemo nepostojeće autoceste, jer svaka cesta gdje mi netko može naić u susret nije autocesta koliko god se mi trudili da ju tako zovemo. Pa ne pogiba se toliko na "autocesti" Zagreb - Rijeka zato jer je puna rupa, stranci dođu, plate autocestu i tako se ponašaju, jednostavno zaborave da je malo jednosmjerna, malo dvosmjerna:.
Ako je istina što piše:

Istarskim su se bikerima pridružili i oni zagrebački pa se sada lipama plaća i cestarina kod Lučkog te na graničnom prijelazu Zagreb-Goričan.

dođe mi da skupim svo sitno po kući i da im se pridružim!
I kad smo već kod toga prva bi platila vinjetu da se uvede kod nas, spremna sam i na 100 eura, ako bi to bilo za 6 mjeseci,
Teuta-Ika @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2008



Ne znam da li ste ovih dana, bolje rečeno noći gledali zvijezde padalice tj meteorsku kišu Perzeida, ali ja to ne propuštam, imam sreće da je oko mene dosta mraka pa se jako dobro vide a i vrijeme je taman za sjediti na terasi uz limunadu.
Ne znam zašto mene uvijek te zvijezde podsjećaju na par detalja iz prošlosti, kao prvo na 
Van Gogh-a i njegove predivne slike noćnog neba u nevjerojatnim bojama, bojama koje je samo on znao uklopiti na tako jedinstven način. Podsjeća me i na pjesmu koju sam tu postavila i za koju mnogi ne znaju da je posvećena baš Vincentu...a sjetim se nekako sa sjetom i dana ne baš najsretnijih za našu zemlju tamo 1992 i jednog noćnog ribolova u društvu prijatelja, i dok smo promatrali i divili se ljepoti padalica do nas je stigla vijest kako je jedan divan prijatelj Nikola "mali Miko" stradao na ratištu...Miko moj ti si bio najsjajnija zvijezda, i ne brini sigurna sam da i danas svi još uvijek misle na tebe.



LInk na više o Perzeidama:
http://www.labin.com/web/vijest.asp?id=3867
Teuta-Ika @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 12, 2008
Eto me post kod Zinne (ona je izgleda dosta česta inspiracija)
http://zinne.bloger.hr/post/usta-moja-hvalite-me/935626.aspx

podsjetio na jednu moju epizodu, u ulozi roditelja.  Osnovna škola i roditeljski sastanak...
Mi smo imali "javne" sastanke, tako su se svačije ocjene javno čitale, i sve nepodopštine su također bile javne. Bio je to 8 razred osnovne, i borba za početak upisa u srednju a ocjene svima lošije nego ikad. I sad razrednica svima pročita "zasluge" a roditelji odma dobili trajnu, i počne paljba: "Pa kako to, moj uči po cijele dane, ja radim sa njim"...pa drugi "mi smo nabavili instrukcije i kažu da sve zna" " moja ne spava po noći, stalno uči", "moja ne izlazi sve smo joj zabranili, samo uči" i tako se svi izredali, samo ja šutim...i primjeti to razrednica i pita me jel i moji uče (imala sam dvoje djece kod nje) a ja kažem: Pa da budem iskrena, ja ih nikada ne vidim da uče, tu i tamo pred kontrolni" I kaže ona meni da kako to da ja govorim kako oni nikad ne uče?
A ja kažem "Pa same su dvojke i trojke nagomilali, ko i svi ostali, da toliko uče kao oni a imaju iste takve ocjene ne bi ih ni u srednju upisivala jer bi bome mislila da su glupi, uz toliko učenja a nazadovat!
Jesam rekla da baš nisam bila omiljena na roditeljskima?
Teuta-Ika @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 11, 2008
Svako ljeto ista priča. Čitamo o strahovitim gužvama na granicama i naplatnim kućicama. Gužve po gradovima su nesnosne, trajekti su prepunjeni, parkiališta bez i jednog praznog mjesta...a svejedno nigdje turista po hotelima, kampovima, i privatnim apartmanima.
Svi kao da propadaju u neke crne rupe, i ja se ozbiljno brinem da netko ne optuži moju državu za nestanak osoba. Da nije kod nas nekakav ulaz u paralelni svemir a mi glupani ne znamo to dobro promovirat i skupo prodavat strancima.
Ne znam jednostavno mi se nekako računica ne poklapa i ne uklapa. Uđe masu turista, svi veseli toliko da se čak i gužvama veselimo jer "bit će love"  i onda stigne kraj ljeta i love odjedamput nema toliko koliko smo mislili da će bit. Eto već se malo po malo počinju puštat vijesti kako je na pojedinim područjima, manje za oko 1-5 % gostiju..kako se bliži kraj kolovoza, čini mi se da će se ta brojka još i povećati. Znači sa krajem ljeta opasnost od ulaska u crnu rupu se povećava..tako da za iduće ljeto preporučam turistima da dolaze početkom lipnja...
Šta je još veća dilema sa kolovozom, kada najviše gostiju ulazi jer još uvijek talijani čine jako veliki broj turista kod nas, sve više opada popunjenost...
Ja ne znam kako mi to uspijemo pogubit turiste?
Teuta-Ika @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 8, 2008
Kopiram iz raznih medija:
Krčki sajam je povijesni spektakl, trodnevna fešta s različitim zbivanjima na četiri pozornice i dvjestotinjak štandova na otvorenom s oko šezdesetak tisuća posjetitelja (svake godine broj je sve veći). 
Manifestacija je započela 1524. godine kao sajam na kojem su trgovci sa svih strana Europe prodavali različitu robu.

O Sajmu orlima, i potrazi za blagom

Prve godine Krčkog sajma, na dan mučenika sv. Lovre, mnoštvo brodova doplovilo je u Krčku luku. Štive su im bile prepune svakojake robe; tekstila, različita alata i oruđa, bačvi, začina, ukrasa i drugih stvari namjenjenih prodaji na Sajmu.
Bilo je to godine 1524.: brodovi su dolazili u konvojima, iskrcavali robu i odlazili, međutim neki su i ostajali, a njihove su se posade navečer veselile uz pjesmu i ples kojih je na Sajmu bilo u izobilju. Od te je godine nadalje Krk neprestano napredovao, a uz bolju organizaciju društvenog života i svi su poslovi išli na bolje što je kod Krčana izazivalo osjećaj zadovoljstva. Nije ni čudo jer je u grad počelo dolaziti mnoštvo različitog svijeta; kupovalo se i prodavalo, a navečer su se svi zajedno veselili. To je druženje ujedno potaknulo i otvaranje prema novinama koje su pristizale, čineći ih prihvatljivijima domaćim stanovnicima naviknutim na uobičajene načine egzistencije. Međutim to nije bilo nimalo lako jer se život u gradu Krku ustalio još u doba Liburna, a već su Rimljani imali problema s uvođenjem promjena u način života stanovnika kojima su htjeli osuvremeniti život u gradu. Takvo je stanje ostalo nepromijenjeno sve do danas budući da je potreban velik napor da se Krčane uvjeri da u onom neobičnom ili novom ima i dobrih stvari koje mogu prihvatiti upravo radi vlastitog dobra. Zahvaljujući novim ljudima i novim idejama, te njihovoj raznolikosti započeo je novi procvat grada, gospodarstvo je živnulo, a i umjetnici su pronalazili sve više posla u opremanju raznih palača i crkava. Prođete li ulicama, rivom i trgovima shvatiti ćete o čemu je riječ. U šetnji rivom valja se okrenuti prema moru i pokušati zamisliti rimske galije na kojima su ratovali slavni Marko Antonije i Pompej. Krčka luka bila je važna stanica Jantarskog puta, jednog od najvaćnijih trgovačkih puteva antičkog perioda. Ako ste se u tom svom maštanju ikada upitali zašto su Krčani umislili da njihov grad nije samo jedan u nizu malih primorskih gradova, nego je mjesto od posebnog značaja ovo vam je samo jedan manji dio odgovora.
Još dok grad nije bio utvrđen, na prostoru gdje je danas more, prostirale su se livade na kojima je pasla stoka. Na stijenama prvog brijega ispred mjesta na kojem je puno godina kasnije nastao grad Krk, budni su čuvari pratili sve što se tamo događalo, uzliječući visoko nad zemljom. Ljudi su im dali ime Bjeloglavi supovi, ili jednostavno Orli. Oni su postali svjedoci vremena koje je pokraj njih prolazilo: pratili su tako kako nadolaze sve veće plime, a njihove uzvisine postaju otoci okruženi morem - livade su i stoka nestali, a time i njihovi izvori hrane. Kad bi se udigli nad zemlju šireći ogromna krila, pratili bi prve ljude u obrađivanju zemlje na poljima tik uz more, u tjeranju stoke koja se povukla na uzvisine i time spasila od mora koje je poplavilo njihova staništa, pratili bi i razvoj ljudskih vještina koje su urodile prvim primitivnim građevinama i kamenim alatima. Sigurno su noću primjećivali vatru koju su Japodi, inače ilirsko pleme, neprestano održavali u svome svetištu koje se nalazilo tamo gdje je danas smješten glavni gradski trg. Iz svoje ptičije perspektive zanimljivo im je bilo gledati i kako se to naselje okružuje zidinama i sve bolje organizira život pretvarajući se ujedno u urbanu cjelinu koju su stari Rimljani nazvali 'Splendidissima civitatis Curictarum'. Međutim taj se naziv nije desio bez razloga, a njegovo opravdanje pronalazimo u periodu renesanse kada je Krčkim sajmom Presjajni grad Krčana posve procvjetao. Orli, koje i danas možemo vidjeti na spomenutim mjestima, pratili su sve pa i te događaje, a legendi koja i danas kruži samo bi oni mogli biti svjedoci...
Vratimo se tako brodovima koji su plovili prema Krčkoj luci prve godine Krčkog sajma. Dolazili su u konvojima prepuni robe namjenjene prodaji. Neki od njih bili su sporiji međutim ne samo po svojim karakteristikama već i zbog prenakrcanosti robom, a od brojnih oluja koje su prošli putem slomio se i poneki jarbol pa su se i zato sporije kretali. Jedan od takvih brodova, koji je ovamo doplovio ravno iz Turske, s teretom namijenjenim prodaji na Sajmu, tek je prolazio pored Tanke punte dok su ostali brodovi već otvorili kanal između Plavnika i Krka, te prelazili posljednje milje na putu do cilja. Do Plavnika se nalazi jedan puno manji otočić takozvani Mali Plavnik, a između njega i Plavnika mala je razdaljina koja stvara pogodno mjesto za skrivanje od vjetra, ali i za gusare koji su se tamo čekali vrebajući žrtvu. Zaostali brod iz naše priče bio im je odlična prilika, a umjereni maestral obećavao je puna jedra kojima su gusari hitro izveli prepad na spori teretni brod i zahvaljujući iznenađenju za čas nad njim preuzeli kontrolu. Pri tom posadu nisu ni najmanje štedjeli. Nedugo zatim mnoštvo supova, počelo je kružiti nad opljačkanim brodom, što je posade s ostalih brodova uvjerilo da nešto nije u redu. Dva dobro naoružana i brza broda okrenula su se prema onom nesretnom i sasuli paljbu na gusarsku brodicu koja je s vrednijim teretom već krenula prema Plavniku. U početku su topovske kugle podbacivale, ali svaki novi hitac bio je sve bliži dok konačno velika količina željeza nije rasula brodicu. Jednom je gusaru uspjelo doplivati do Plavnika s malom škrinjicom za koju je smatrao da sadži nešto vrijedno što se kasnije pokazalo točnim. Došavši do žala kod rta Krnjacol, izmoren legao je i zavirio u škrinju. U njoj se nalazio vrijedan zlatni predmet, poklon trgovaca Magistru grada. Pitanje je hoćemo li ikada saznati kakav su poklon trgovci namjenili Magistru jer je gusar škrinjicu zakopao negdje na Plavniku. Nakon toga dugo se ništa nije čulo ni o gusaru ni o njegovu blagu.
Puno je godina prošlo od tog događaja, a na jednom od Sajmova, koji su usljedili, među brojnim posjetiteljima našao se i jedan koji se raspitivao o brodici kojom bi se odvezao na Plavnik. Puhala je u to vrijeme vrlo jaka bura pa se isploviti nikome nije dalo. Kako je ovaj nudio sve veću količinu novaca onome tko isplovi, izazvao je sumnju koja je dospjela sve do gradskog Magistrata. Netko se zatim sjetio događaja od prije desetak godina kada je bio opljačkan brod pa su posumnjali da je blago zakopano na Plavniku i da sada taj gusar traži plovilo kojim bi se konačno njega i dokopao. Magistrat je gradskoj službi izdao naredbu za privođenje i saslušanje osumnjičenog. Međutim kad je straža došla na rivu, gusar se dao u bijeg, ispustivši u brzini torbu koju je imao sa sobom. Pregledom sadržaja torbe pronađena je mapa. Izgleda, ipak da blago nije bilo pronađeno, jer se u mapi krila zagonetka koju nisu mogli otkriti. Mapa se čuvala kroz stoljeća, a blago je još uvijek netaknuto na svome starom mjestu. Zašto ga ne biste i Vi pokušali potražili?!

Teuta-Ika @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 6, 2008
Za one koji ne znaju šugaman je ručnik.
A priča je iz Opatije. Nakon što je u Medveji koncesionar zabranio da se na plažu nose ručnici, vlastite stolice pa čak i sendvičii voda, sad se u Opatiji događa slično. Na glavnoj plaži jedan je djelić do sada bio ostavljen Opatijcima, tj na "Puntici" i oni su se tu okupljali, čak su se za taj dio plaže i brinuli, pa čistili od algi stepenice za ulaz u more i slično, a što je bio posao koncesionara. Sada su jednostavno i preko noći i na tom djelu osvanuli suncobrani i ležaljke i sa tim činom "šugamanari" su potjerani sa plaže koju smatraju svojom i na kojoj su se oduvijek kupali. "Šugamanari"su se dali u prebrojavanje pa su tako izbrojili da na plaži ima 45 suncobrana i 90 ležaljki više nego što je predviđeno koncesijom, ali to izgleda nikoga nije briga.
A ja se pitam koga je briga za "domaće" ljude koji su izgradili i odvajali od svojih plaća da se grad uredi, da se naprave šetališta, i sve ono što Opatiju čini tako ljepom i primamljivom za goste?
Sve više kukamo kako se prodajemo strancima i kako je to loše..međutim evo barem u ovom mom kraju nismo se prodali strancima, prodani smo tj iznajmljeni "našim" koncesionarima i ne čini mi se niti malo povoljnija situacija. Naprotiv stranac jako rijetko krši zakone, oni kada nešto i kupe drže se dogovora i ne bahate se, niti nastoje ugrabit 2 metra terase više pa postavit stol pod stablo u blizini, a ni na kraj pameti im ne bi bilo postaviti i jednu ležaljku ili suncobran viška.
A kada bi se to i dogodilo, onaj tko mora reagirao bi sutradan i masno naplatio kaznu..a ovako dok su naši...nikome ništa. A tko se brine za "naše ljude" kome oni da se bune, gdje da se kupaju, u susjednoj slabije razvijenoj regiji?? 
Previše smo počeli misliti na novce a premalo na ljude, a ljudi su ti koji čine svako mjesto, ni za turiste nije zanimljivo doći negdje u sam turizam, bez starosjedioca, gledanja njihovih života, običaja, navika....Predivnih hotela ima svigdje u svijetu, kod nas ima predivnih ljudi, al sve je rjeđe vidjet bakicu kako diže vodu iz šterne. Kada izgubimo sebe posve je svejedno čiji smo, da li nas kupio stranac il neki naš - izgubljeni smo svakako.
Teuta-Ika @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 5, 2008
Ne , neću pisati o Sanaderu i Mesiću, ma da mislim da je Sinjanima bilo stalo do toga da dođe Sanader, on je na neki način "njihov" i po stranačkoj orijentaciji, a i po mjestu rođenja. Rijetki su tamo oni koji favoriziraju Mesića.
Htjela sam pisati o Sinjskim običajima, tj o tome kako nekoga prihvaćaju ili pak ne. 
Na prvi pogled super prihvaćaju svih, zaista su gostoprimljivi, i mislim da se na tako nešto nitko ne bi mogao požaliti. Nema gosta koji neće sa sobom ponijeti samo dobre uspomene. Međutim kada se radi o prihvaćanju, e tu su bogme tvrdi...Recimo ja sam "Sinjska nevista", i kad god se tamo pojavim dočekaju me kao da je presjednik došao. Jako dobro znaju da obožavam škorup, više ga ne moram tražit, eto ga na stolu i prije nego sjednem. Mogu čak reć i da mi se čini da me vole i da sam im draga. Al tako dok se sa rodbinom družim i slušam pričice o Sinju ( preciznije Otoku kod Sinja) ne mogu a da ne kažem da je jako teško postat njihov.
Oni jednostavno drže do svojeg pomalo pretjerano: Pa tako tko god da je od tamo e taj je obavezno dobar, nikad ništa kontra svojeg...Oni su uvijek "a dobar je" , " a lipi je" "a pametan li je"...pa čak i kad se desi da netko od "njihovih" siluje i ubije njihovu curu, opet će reć " a ja ne znan ča mu je bilo, bija je tako dobar"...ili pak ispadne "a bidan, ko zna šta mu se desilo da je posta takav".
Za razliku od "njihovih" najbolju ocjenu koju ja mogu dobiti, ili bilo tko sa strane, tko je ipak upao nekako u čopor je " a nije loša" - eto to ; a nije loša-loš, e kad to čujete iz njihovih usta, onda budite sigurni da vas vole, jer to je najbolje što mogu reć za nekoga iz vana :)
E pa tako neka i Sanader i Mesić i svi koji misle doći na alku i tamo predstavljati nekoga i nešto, zapamte da je dobro ako uopće negdje dobiju stolicu, jer bi mjesni dimnjačar po njihovom prije sjedio u prvom redu, nego bilo tko sa strane, i da je kojim slučajem Norac oslobođen, što mislite ko bi sjedio na "počasnom mjestu"?
Teuta-Ika @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 4, 2008
Citiram:


Srbijanski predsjednik Boris Tadić izjavio je u nedjelju da srpski narod godišnjicu akcije »Oluja«, u kojoj je ubijeno i nestalo blizu 2.000 ljudi, oplakuje kao dan velike tuge i nesreće, te da očekuje od Hrvatske ispriku za zločine počinjene nad pripadnicima srpskog naroda.
    – Dobro je poznato da sam uputio ispriku svim narodima za zločine koje su počinili pripadnici moga naroda. Nisam čuo riječ isprike predstavnika drugih država za zločine koji su učinjeni nad pripadnicima srpskog naroda.

I sad bi se Hrvatska trebala izvinjavat?
Ja mislim da je izvinjenje tamo negdje ispod crte, baš kao u matematici, tamo gdje se sve zbraja i pribraja i onda dođe suma na kraju. Kaže Tadić da su se oni izvinuli..da pa šta, i trebali su da se izvinu, i trebalo je do sada da se izvine za izazivanje rata, podržavanje i potpomaganje, i trebalo je do sada da se zna za svaku žrtvu gdje je i kako stradala, da se zna tko je kriv i da odgovara za zločine, trebalo je i da se odavno naplati ratna šteta, tek nakon toga trebalo je ići izvinjenje, a tek onda na nas dolazi red.
Pa kad nas se već "poziva na red" onda bi napokon i od nas bio red da započnemo sa tim procesom, naplatom šteta i razdiobom imovine bivše države za početak!
Teuta-Ika @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008
Roskilde je stara prijestolnica Danske, iz doba dok je Danska vladala sa većim djelom zemalja na sjeveru.Najpoznatija u njemu je katedrala. Prva gotička katedrala od cigli koja je napravljena u Europi, i mogli bi reć uvela trend ciglenih katedrala


Veličanstvena je iz nutra, sa svojim orguljama kojih ima više, i grobnicama svih dosadašnjih kraljeva i kraljica. Tu se održavaju i pogrebne cereminije za kraljevske obitelji i ljude koji imaju velike zasluge. Igrom slučaja, zadnji je pogreb bio od članova UEN-a poginulih kod nas pri padu aviona.


Ovo su jedne od orgulja


A ovo su redom grobnice kraljevskih obitelji












Inače kod Danaca su se kod kraljeva ustalila imena, pa se tako naizmjenice mjenjaju Frederick i Christian, i sve grobnice koje sam uspjela poslikavat nose ta imena. A Danci zaista imaju spisak pa čak i slike svih kraljeva od 710 godine, možete ih vidjeti na ovom linku:
http://en.wikipedia.org/wiki/King_of_Denmark

Uzadnje se vrijeme i katedrala (od kad je Da Vincijev kod) u Roskildu hvali da ima sliku posljednje večere gdje sa "desne strane ocu" sjedi žena!



Katedrala je poznata i po oltaru kojeg su brodom dovozili iz Njemačke:



Nakon katedrale posjetili smo i kloster (samostan) gdje su odlazile djevojke na vječito služenje. Inače je taj kloster zatvoren za posjetioce i najstrože je zabranjeno slikanje, ali je naša kompanija nekako uspjela da organizira posjetu sa vodičem. Samostan je bio poznat po tome što su u njega ulazile, djevojke najčešće iz sirotinjskih domova, ali dešavalo se da su tamo slane i kćeri iz plemićkih obitelji - one prekobrojne koje su bile preskupe da bi im se davao miraz, a ovako su imale "osiguran život". U samostan su mogle ponijeti samo jednu haljinu i rublje, nista više, a ništa više nisu uspjele "zaraditi" ni u toku cijeloga života. To im je jednostavno bilo zabranjeno. U samostan se ulazilo zauvijek! Kaže priča da su samo dvije žene uspjele pobijeći, jedna koja je pobijegla i umrla negdje od gladi i druga koja se je uspjela zaljubiti, pobjeći iz samostana, zaposliti se na nekoj farmi dok je ljubav njenog života ratovala po okolnim zemljama, da bi se na posljetku vratio njoj, pokrao sve što je zaradila i otišao a ona se od tuge ubila.

Ovo je samostan iz vana, ograđen visikim zidom



Žene su u samostanu učile i radile teške fizičke poslove, ne u smislu kopanja ili slično nego su se bavile ručnim radom, tako je najslavnija prostorija u kojoj je cijeli zid prekriven kožom na kojoj je pak sitnim ubodima iglicom u zlatu nacrtana slika...ponekad su trebale godine za naslikati jednu sliku, jer je na kraju cijeli taj dio kože (otprilike 40x40 cm) morao biti zlatne boje ali toliko izbockan se se slika prikazivala reljefno. Ovo je slika te prostorije, samo da dobijete pprdođbu o veličini, nije slika najbajnija ali rekla sam već da je slikanje strogo zabranjeno ali ja ne bi bila ja da nisam barem probala.


Od kože je također i strop.

Ovo je sala u kojoj su se djevojke molile, a mole se i dan danas jer samostan još uvijek radi. Za našeg posjeta djevojke i žene iz samostana bile su "zaštićene od pogleda" gostiju u prostoriji određenoj baš za to. Najbliže bi mogla opisati tu službu kao benediktinke, sa time da danas djevojke iz doma izlaze van i pomažu potrebite i rade sa starijim osobama, ali još uvijek imaju samo jednu haljinu za svaki dan i jednu za svečane obrede, a kontakti sa vanjskim svijetom su strogo određeni.



Jedino to mi nije jasno je to što su nekada davno ( a i sad) djevojke u samostanu imale prebogatu biblioteku, i imale su najbolje moguće obrazovanje, učile su i medicinu i svo znanje koje je kroz vrijeme bilo dostupno. Bavile su se takoder i prepisivanjem, tj bolje rečeno umnožavanjem knjiga, pisanih rukom, vjerojatno je i to bio razlog pismenosti i obrazovanja.

Teuta-Ika @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 2, 2008
Lani sam bila u Danskoj. Bio je januar i prvo što sam primjetila je da kod njih uopće nije hladnije nego kod nas. Nemaju bure, barem je nije bilo za mog boravka tama, ma da je snijega bilo dovoljno.
Po čemu sam zapamtila Dansku; po tome što tamo zaista ništa nije trulo, imaju ekonomsku stabilnost, i imaju osiguranu starost, ne moraju se brinuti hoće li i što jesti. 
Ali su naviknuti i drugačije živjeti od nas, iznenailo me je da tamo nema kuća kao kod nas od 600 kvadrati, nema auta kao da su svi tajkuni. Bolja su auta parkirana kod nas ispred bilo kojeg tržnog centra nego njima ispred parlamenta, eto ovo je npr jedna slika auta "saborskih zastupnika"


Ovo je inače "kortil"  bivše kraljičine palače a danas zgrada parlamenta. Oduševilo me je kada sam se u prolazu ispod zgrade zagledala u čudnovate pločice na podu, koje su u stvari drvene.
Drvene su zbog toga da kraljevska vojska, razmi kuriri i svi ostali koji su noću dolazili u dvorac ne bi budili kraljicu:


I dok su drugi uokolo slikavali razne slikarije po zidu, ja nisam mogla oka odvojit od ovog poda.
Drvo je staro oko 400 godina, ispucalo potamnijelo od godina ali još uvijek predivno.
Danska ima sa nama i sličnosti; kruna i kuna su skoro identične pa pretvaranje valuta zaista ne predstavlja problem.  Skoro smo jednaki i po broju stanovništva, oko 4.5 miliona s time da Danska ima i isto toliko bicikala. Većina dolazi u Kopenhagen na posao vlakom gdje ga na stanici čeka neodvezan bicikl. Nisam uspjela vidjeti niti jednog vezanog lancem, jednostavno gdje ga ostavite tu ćete ga i pronaći pa bilo to i ispred zgrade naslonjenog na zidić. (tu ne vidim sličnosti sa nama)
Gradovi su jako čisti, pazi se na svaku travku po parkovima, i Danci zaista znaju što je red i kultura.
Tamo je kažnjivo trubiti nekome iz auta..pazi se da nema buke, pa čak je zabranjeno i vikat po dvorištu na djecu npr.
Evo ovo je jedan od glavnijih trgova u Kopenhagenu


Nigdje nećete vidjeti papirića, u daljini se vidi središte trga sa malom zelenon oazom u sredini, u kojoj raste ono malo biljaka koje paze što više mogu. Uokolo parkiće nalazi se zimi klizalište, a po ljeti u 8 mjesecu i to se klizalište pretvara u botanički vrt, tamo naime sade (jer jedino u to doba može izrast) peršin, mrkvice, i drugo začinsko bilje, jer je radi niskog položaja sunca kod njih tako nešto jako teško uzgojit osim u staklenicima, pa to malo jestivog zelenja kod njih zna postignuti cijene mesa...Cijene su im šarolike pa je tako ono što smatraju luksuzom skupo, cigarete, piće, kave po kafićima, kino (preko 100 kuna) ali im je zato struja toliko jeftina da u svakoj prostoriji imaju po par lampi koje skoro nikada ne gase. Omjer mjesečnog troška za struju je otprilike kao dva odlaska u kino. Mislim (ako sam dobro zapamtila) da je njihova najveća nadmorska visina ispod 200 metara.
Najviša zgrada u Danskoj zgrada je SAS avionske kompanije koja ima 11 katova, i Danci su nakon njene izgradnje odlučili da više nikada ne grade tao visoko. Naime - opet radi niskog sunca, zgrada radi toliku sjenu da je kako se zemlja okreće polovina grada iz zgrade u mraku, a oni jako pate za ono malo sunca što ga imaju.


Ovo je jedna tipična Danska kućica kakvih sam se nagledala iz autobusa. Nigdje  recimo nisam vidjela PVC prozore, svi su stari jednostruki i većina radi klizanja terena stoji ukoso, ali to njima očito ne smeta; iskreno na prvi pogled (samo na prvi) Danska izgleda kao da je najmanje 30 godina iza nas po standardu (već sam pričala o autima), ista je stvar i sa kućama, ne pretjeruju u ničemu, zadovoljni su kad svako ima svoju sobu, kad je u kući toplo i kad ne prokišnjava. Ne troše niti na garderobu, čisti su , uredni i ispeglani ali "markice" na njima vidjela nisam!
Kako sam gore bila gošća jedne Danske kompanije, vrijeme sam provodila sa našima, dankinjama i filipinkama jer smo svi bili dio tog "kolektiva", tako sam uspjela dosta pričat i upoznat danske navike, a bome i filipinske, baš ono razmjena kultura običaja i navika.
Dankinje recimo ne da piju nego po mom normativu loču, njima je "šnaps" ( i oni ga tako zovu- rakija) svakih pola sata kako naleti koji kafić posve normalan, i što je najgore, uopće se ne prmjeti na njima koliko su ih već pobacale u sebe. Ali su se dankinje jako trudile nama stranima pokazati, dati i objasniti sve što su željeli da znamo i da o njihovoj zemlji ponesemo samo najbolje dojmove.
U svom tom trudu jadne. nisu shvaćale koliko griješe, naime vodili su nas u najbolje restorane, da nam pokažu ono čime se ponose i vjerujem da je to za njih super, ali za mene, a bogme i filipinke, njihova hrana je jedino što sam zapamtila kao loše u Danskoj :)
Haringe su super, ali ne sirove i ne u slatkom umaku!!! Kapula je za njih prilog a ne temelj neke druge klope. Zafrkavale smo se mi pakosne Hratice, da pozovemo nekoga na ručak i ponudimo sirove ribe i dinstanu kapulu za ručak kako bi nas svi pitali "Šta nisi imala dovoljno vremena?"
Tako smo mi bile prinuđene da se pravimo fine, i kao malo jedemo..sve dok zadnji dan nismo večerale u talijanskom restoranu, tada je sva naša finoća pala u vodu :)


Ovo je wellnes centar u kojem je kongresna dvorana i ostalo i u kojem sam boravila, stavila sam sliku radi krova, koji je ako primjetite od slame, i danska vlada pomaže gradnju takvih krovova. Kažu danci da su bez premca za njihove uvjete, a meni su preljepi i zaista daju osjećaj topline.


Ovo je još jedan tipičan ambijent, slikan i autobusa i u prolazu, a ako se bolje zagledate u bordo kuću - to je Andersenova kuća.
Danska je nekada bila jako moćna vikinška država, njeni su bili djelovi Njemačke, Švedske i Norveške, Finske pa čak i Francuske...
Danas je monarhija mogu reć samo formalno. Kraljica se međutim jako poštuje i narod jako voli kraljevsku obitelj


Ovo je kraljevska palača, a zastava na vrhu zgrade govori da kraljica boravi u njoj. Smjena straže postala je turistička atrakcija. Posjetila sam još i druge djelove Danske pa ću uskoro pisati o staroj prijestolnici Roskildu, i njenoj katedrali i klosteru.
Za kraj uvijek sam mislila da je njihova sirena velika a ona je u prirodnoj veličini
Teuta-Ika @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 1, 2008
Učiniti nešto a da nema natrag...nikada mi to nije bilo lako, pa makar se radilo o nečem za nekoga banalnom - frizuri. Toplo je, kosa podignuta, jer je tako lakše, i onda krene razmišljanje, da ionako stalno nosim podignutu kosu, mučim se repovima, češljićima, gumicama i svačime a od duge kose na kraju nemam ništa.
Možda bi škare sve to sredile, kratko frčkavo, jednostavno za održavanje...
Al što ako ne bude valjalo???
Nema onda natrag nego guraj godinu dana dok opet naraste.
Pa da je lako biti žena? :)
Teuta-Ika @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
177443
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.