Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog - rujan 2007
nedjelja, rujan 30, 2007
Kada netko u Rijeci spomene to ime najviše njih asocirati će na istoimeni kafić i dobar provod, međutim Phanas je božanstvo, i jedno od starih imena Rijeke
****
Na mjestu današnje Rijeke bilo je liburnijsko svetište koje je nosilo ime Phanas, Phanum a zatim Fanum. Bio je to hram, svetište, koje je sjajilo kultom ili bozjim blaženstvom. Phanas je bilo Kozmičko božanstvo, stvaralački duh, toplina svijeta.
****
Legenda kaže kako se »nedaleko od grada Trsata planine spuštaju sve do Jadranskog mora u mjestu zvanom Phanas
****
Radi ovog drugog djela neki su skloni tvrditi da je Phanas staro ima Opatije, u svakom slučaju, to je bilo pagansko-pretkršćansko božanstvo štovano na ovim prostorima, a što ipak dokazuje neke davne civilizacije.
Teuta-Ika @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, rujan 29, 2007
Budući da sam u jednom postu napisala kako se pretpostavlja da su Liburni izumili "zihericu" pronašla sam i dvije slike



 

FIBULA TIPA CERTOSA / FIBULA OF THE CERTOSA TYPE
Kastav - Mišinac, 4.- 3. st. pr. Kr. / 4th - 3rd century B.C.
bronca, vis. 3,09 cm, duž. 13,51 cm / bronze, 3.09 cm tall, 13.51 cm long

pa ista takva ziherica kada se upotrebljavala kao broš





Teuta-Ika @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, rujan 28, 2007
Nije baš u stilu sa mojim blogom, al eto, valjda neka tradicija na blogeru a i ne volim odustat bez borbe

5   STVARI   KOJE   VOLIM
obitelj
ljubimci
prijatelji
komp
liburnija

5   STVARI   KOJE   NE  ZNAM  A  VOLJELA  BIH   ZNATI
pjevati
svirati
pisati
fiziku
izvesti traheotomiju

5   STVARI  KOJE   ME   FASCINIRAJU
muzika
životinje
komp
kvantna fizika
svemir

5  STVARI   KOJE   NE  VOLIM
glupost
glupost
glupost
zavist
podmuklost

5  STVARI  KOJIH  ME  JE   SRAM
javni nastup
neznanje
ljenost
sve što sam mogla a nisam učinila
ponešto šta sam učinila :)

5  STVARI   KOJE   ŽELIM
sreća
zdravlje
ljubav
prijateljstvo
sigurnost

Teuta-Ika @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


Koga zanima kako zvuči oooori o nori :)
Teuta-Ika @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 27, 2007
Nisam već dugo napisala niti jedan "stilistički" a danas smo se prisjećali davnih dana pa sam se prisjetila i par situacija...sve u vezi muzike...
Moj je tata naviga, pa mi je uvijek sa broda mora nešto donosit, a kako su to bile '60 godine, a mi taman nabavili novi novcati supraphone gramofon iz Češke (sivi mali koferić, sa zvučnikom na poklopcu- zadnji krik tehnike) tako mi je on sa svake navigacije nosio gramofonske ploče. Ja sam tada bila uvjerena da postoje paketi sa 10 singlica, kasnije sam tek skužila da se plaćala samo jedna singlica a da su ostalih 9 bile gratis, -tek toliko kako bi stekli dojam o kvaliteti ploča
A ploče su na neki način bile muzički zapisi putovanja moga tate. Tako sam imala ploče iz Venezuele, Meksika, Japana, a najdraža mi je bila ploča iz Koreje. Najdraža jer su to bile prve ploče koje sam dobila.10 singlica sa Koreanskim narodnim pjesmama. Nisam znala šta znači ono šta sam pjevala, al sam "znala sve riječi" i slušala sam mjesecima te ploče (a koje druge, kad drugih nisam imala?)
I onda se desilo čudo... skočimo naglo u 1988 godinu..
Sjedimo ja i muž na trosjedu, i gledamo otvaranje olimpijskih igara u Koreji..i počne muzika! Moja!
I počne samo melodija, a ja kako bi se reklo ni 2 ni 3 nego počnem da se derem
 ooori ooonori ooonoro rio...
i fino na "original" Koreanskom ispjevam cijelu pjesmu..tek sam na kraju melodije shvatila da muž u mene gleda otprilike istim pogledom kao da je ugledao marsovca kako sjedi do njega. Eto poučka, nikad ne možete jednu osobu do kraja upoznat ni znat sve o bilo kome pa makar godinama bili skupa, a ponekad su iznenađenja i ugodna

Teuta-Ika @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Prije par godina u Turkmenistanu iskopan je pečat. Iskopine su iz oko 2300 godine prije Krista i vjerojatno pripadaju precima Arijevaca, u svakom slučaju Indoeuropljana koji upravo tada harače na veliko i široko. Zanimljivo je da na pečatu postoje četiri znaka od koja su tri vrlo slična slovima uglate glagoljice.

Intrigantno je da su tri slova S,H,A, I dok bi cetvrto moglo mozda biti K.(pecate treba gledati zrcalno)
Interesantno je da su Sake prostorno a defakto i vremenski smjesteni gdje je pecat otkriven.(Šake, istočni azijski Skiti)
Je li moguće da je glagoljica toliko stara?
Teuta-Ika @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 26, 2007
Pa kad vam se već svidjelo- evo još jedne:


Ruvinali smo sve če smo imeli,
niš nismo dali, samo smo zeli

betonali rivi, ubili škoje
zatrli trsi, zapustili poje

potrovali jido, zašporkali zrak
poplajnali šoldi, razvodnili brak

pozabili ganat, načineli škodi
poprodali zemju, skonsumali vodi

 

a pustili smo dici
lajno na žbici


Teuta-Ika @ 10:33 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, rujan 25, 2007
Nikada ..ne jako jako dego

mogli smo jist ribi z mora
more ni imelo kemije
imelo je ribi

mogli smo jist šniceli
kravi nisu bili divi
bilo je za na kruha sribi

mogli smo pit mliko
mliko ni imelo hormoni
mliko je imelo škorupa

mogli smo pit vodu zi špini
voda ni imela boju
nanki je kuću mogla da zlupa

mogli smo seki dan jist špeha i jaj
kri nam je bila bez cukara i masti
ma je svemu priše kraj...

mogli smo sve če smo oteli..i lipo smo živeli

Teuta-Ika @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007
Nin je još od 9 st. pr. Kr. Imao značajnu luku na istočnoj obali Jadrana. Ilirsko pleme Liburni razvili su značajne centre na hrvatskoj obali  Aenonu ( Nin ) i Jaderu ( Zadar ). Od 9.st.pr. Kr. do 5.st. pr. Kr. Liburni su gospodarili Jadranom , obnašajući značajnu trgovačku ulogu, vršili su export i import materijalnih dobara iz susjednih krajeva.
Na današnjem području Holiday village Zatona, na Rtu Kremenjača,  u luci, za vrijeme oseke, vidljivi su ostaci lukobrana i antičkih zidova iz I st.po Kr.
U luci su pronađeni brodovi, zvani Serilia Liburnica, s teretom iz liburnskog razdoblja. Nalazi s jednog takvog broda mogu se razgledati u Muzeju ninskih starina u Ninu, a tamo se također može vidjeti i rekonstrukcija jednog dijela takvog broda. Specifičnost gradnje Serilie Liburnice jest u tome što su drveni dijelovi broda bili povezani s kožom.
Podmorska arheologija i dalje sustavno istražuje taj lokalitet gdje je u međuvremenu pronađeno nekoliko brodova ( Serilie ) potopljenih u mulju.
Nedaleko od obale također na istom lokalitetu, nalaze se ostaci trobrodne starokršćanske crkve sv. Andrije iz 6. st. koja je nastala na temeljima jedne rimske vile. Tlocrt te građevine može se vidjeti u Muzeju ninskih starina.
Prema nekim pričama od gospodarske luke  stare Aenone ( Nin ), bio je prokopan kanal za internu komunikaciju sa starim naseljem Liburna koje se nalazilo na povijesnom otočiću današnjeg Nina.


Teuta-Ika @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 23, 2007
I još smo u nečem bili davno prije drugih poznati i ne samo dobri, nego najbolji!
I dok su drugi pokušavali na različite načine da "varaju" kako bi napravili maslinovo ulje čim bliže našem maslinovom...mi smo ga zanemarili. 

Prvi spomen maslinovog ulja u receptu nađen je u jednoj od najstarijih ikada otkrivenih knjiga recepata, rimskom "De re coquinaria" staroj oko 2000 godina. Tamo neki Apicius uči kako uz pomoć raznog korijenja, lišća i soli učiniti da manje kvalitetno španjolsko maslinovo ulje sliči na visokokvalitetno liburnijsko ulje! Iz čega  je vidljivo ne samo da varanje gostiju u krčmama ima dugu i časnu tradiciju nego da se u Liburniji tada proizvodilo najkvalitetnije ulje starog svijeta. A znajući da neka maslinova stabla žive i preko 2000 godina (ima ih, u istočnom Mediteranu tako starih) nije za isključiti da u Istri postoji još koje takovo stablo koje i dan danas veselo rodi…

Teuta-Ika @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, rujan 22, 2007
Radi velikih navigacijskih pothvata Liburni su morali poznavat zvijezde i sazviježđa.
Liburni su tako imali najbogatiji riječnik i imenom su poznavali 117 zvijezda, u to doba najviše u Europi, jedino su od njih bili bolji arapi koji su poznavali oko 300 naziva.
Teuta-Ika @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2007
Da li su Hrvati bili u Americi prije Columba?
Pojedina areheološka otkrića kao što su zapisi načinjeni pismom sličnim glagoljici kao i pojedini toponimi iz ranog srednjeg vijeka u južnoj i sjevernoj Americi nedvosmisleno upućuju na nazočnost Hrvatskih moreplovaca u predvikinškoj i pretkolumbijskoj Americi.
Znanost je već potvrdila brojna prisustva Kelta, Feničana i Nordijaca u Americi prije Kolumba, pa se ne čini tako nevjerojatnim da se u toj pionirskoj plejadi nalaze i Hrvati.
Još ako znamo koliko su Liburni bili napredni što se tiče pomorstva i da su brod na mehanički pogon izmislili davno prije ostalih, sve izgleda još realnije.
Prije dvadesetak godina u Brazilu je pokraj mjesta Bahija pronađen srednjovjekovni kameni zapis sa pismom sličnim glagoljici. Nakon toga u Paragvaju su otkrivene ogromne kamene ploče usječene u stijenama planine Amambay s uklesanim natpisima (ukupno 61) na glagoljičkom pismu.
Ploče potiču iz razdoblja između 7 i 14 stoljeća.
Isprva se mislilo da bi znaci nepoznatog pisma mogle biti vikinške rune, no skandinavski stručnjaci su to zanijekali. Potom su angažirani slavenski stručnjaci koji su otkrili da je riječ o pismu vrlo sličnom arhaičnom obliku glagolice. Glagoljicom su se u to doba služili Česi, Bugari i Hrvati, a jedino Hrvati su tada plovili i bili tehnički sposobni doploviti do Amerike.

Neka Američka plemena još čuvaju u svojoj predaji mit o bijelom proroku koji je stigao preko oceana. Zovu ga " Wissake Yunoke" - neobično slično Hrvatskom epsko-poetičkom epitetu "visoki junak".
Hrvati možda nisu samostalno doplovili do Amerike, nego su se mnogi bili u službama u Maurskim kalifatima po Španiji, jer su bili dobri majstori i pomorci. Tako su vjerojatno sa Maurima doplovili do Amerike vjerojatno već u 9 stoljeću, kada se formirala srednjovjekovna etnogrupa Hvirtamanna (o kojima su podaci nađeni u vikinškim izvorima) - a kojih su potomci Croatani - bijeli indijanci! Po njima su nazvani otok Croatan, zaljev Croatan sound i nacionalni park Croatan.



Niz legendi otoka Krka (Vejske povede) u svojem arhaičnom dijalektu kriju opise daleke i tajanstvene zemlje Semeraje (pogledaj sliku)

A meni je na ovoj slici poznata i riječ DRMUN, barem njih po krku ima sve više i više

Post preuzet sa stranica:
http://www.vjesnik.hr/pdf/1999%5C11%5C28%5C35A35.PDF
Teuta-Ika @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Malo prije zove me moja mama na telefon i kaže kako idu ona i tata na Krk i kako su slušali radio u autu.
I kaže: "Pričalo se o Liburnima, ti si uvijek s*** o tome a di si sad?"
A ja joj kažem : "Mama pa pričalo se o meni, čitalo se sve što sam ja napisala, ja sam ta Teuta..."
A ona meni : "Je, da, kako da ne.."

Ovo sam jednostavno morala napisat - osporavana čak u vlastitoj familiji, nadam se da će kad dođe doma ić barem provjerit pa će vidjet da i nju spominjem, možda će onda i povjerovat
Teuta-Ika @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 20, 2007
Kada se već priča o posljednjem govorniku novoliburnijskog eto i ovo sam pronaša i prenosim u cijelosti. (nadam se da engleski nije problem)


I inform you that its north dialect Vegliote was not completely dead in 20th century: It disappeared only in the main BVeglia city of actual Krk island, but partly survived in the surrounding hamlets on the same island, in a pauperised version with 2/5 Slavonic words. So e.g. I am its native and youngest living speaker, and in my first 8 years I spoke only them, but then to 17 years in parallel with Serbo-Croatian. I inherited them from my Veglian grandmother Lucee Yoshamya, and partly from my father prof. Mitjeel Yoshamya who noted its living dictionary of 12,000 Vegliote words, left in manuscript. My native name in Vegliote is Zyelimeer Yoshamya - but new authorities imposed me a new slavonized name Andrija Lovric. Now I completed my father's monograph of Vegliote including its dictionary, grammar, and texts with original folk songs and 9 archaic Vegliote legends - reminding of old Greek and Viking epics. This book of about 570 pages is now prepared for print, but I have unsurmountable problems with its fund support. 


Napisao :dr. Andrija Lovric / alias Zyelimeer Yoshamya (sin od Mitjeela)

ANDRIJA, GANAJ PO VEJANSKU!
Teuta-Ika @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 19, 2007
F1 - Zahvaljujem na poticaju za novi post i koristit ću navedeno u komentaru.


Porijeklo Baska se ranije dovodilo u vezu s Kromanjoncima, ali je moderna biogenetika nedavno dokazala da (bar u Europi) više nema živih potomaka kromanjonaca, čiji su kosturi genski vrlo različiti. Detaljna paleogenetska istraživanja najstarijih grobišta u zemlji Baska danas jasno potvrđuju da genski isti njihovi pretci tamo sigurno žive već 11.000 godina tj. nisu doseljenici nego među najstarijima u Europi. Naprotiv, osim negativnog rezus-faktora u krvi, Baski se genetički previše ne razlikuju od inih bijelaca iako su posebni među Europljanima, gdje su po muškoj i ženskoj DNA razmjerno najbliži Ircima, a kod nas je najviše sličnoga baskijskog genoma oko Baške (19 %).


Dobar primjer njihove starosti svakako je drvena zdjela 'kaiku' u kojoj se kuha mlijeko ubacujući u nju užareno kamenje koje se grije na vatri. Ova metoda stara je bar 10,000 godina. To isto s mlijekom i kamenom "kogul" se odavna radi i kod nas na nekim Kvarnerskim otocima (najviše oko Baške), gdje potječe od starih Liburna.

Taj broj baskijskih sličnosti još je veći (blizu 100) u nepalatalnom bodulskom cakavizmu jadranskih otočana, gdje su uz gore spomenute još zajedničke npr. broska (kupus: cak. broskva), gorahani (planinski: cak. gorynji), puska (općina: cak. puska), triskantza (gromovnik: cak. triskavac), ulixetan (pčelinje saće: cak. ulenjak), zilokatu (istrošiti-nagrizati: cak. zilokat), xirula (sviraljka: cak. šurla), xukatu (osušiti: cak. šuhati) ... itd.

Daleko najveći broj baskijsko-hrvatskih homonima (euskadizmi) ima naš arhajski pradijalekt "Gan-Veyan" (scakavica) iz brdskih sela između Vrbnika i Baške, gdje se sve donedavna rabilo blizu 300 takvih riječi (Mitjel Yoshamya 2005), a izvan Španjolske i Francuske je taj naš govor najsličniji baskijskomu, uključivo i toponim Baška.

U Hrvatskom govoru ime mjesta je Baška ali bašćani za sebe kažu Baska (Baska j' malo selo...) i ne koriste kvačice
Teuta-Ika @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2007
Mislila sam da svi tragovi Liburna prestaju sa dolaskom Rimljana. Prevarila sam se i zbog toga mi je drago!
Kopajući tako po netu naišla sam na NOVOLIBURNIJSKI jezik, koji se upotrebljavao sve do negdje prije dvadesetak godina. Tko želi pročitati više o tome, neka čita na ovom linku:
http://www.myinfo24.com/index.php?vc=2&visilex_key=Liburnian_language.html#Medieval_
Neo-Liburnic


Za one kojima se ne da čitat samo prevod najbitnijeg:

Novo Liburnijski jezik (Gan-vejan u prevodu domaći jezik) govorio se na Krku i Rabu negdje sve do kraja 12 stoljeća. Izuzetak čini istočna strana Krka, u okolici stare Liburnijske luke Corynthia (Uri-Kworyta - po domaću) koja je postojala od 5-16 stoljaća. U 16 stoljeću je taj veliki grad-luka bio razoren (postoje ruševine i danas duge 2 kilometra) a stanovnici su naselili područje Baške, Vrbnika i okolnih sela. Radi asimilacije sa  novopridošlim stanovništvom u razdoblju od 16-19 stoljeća,Lliburnijski se jezik pomalo gasi. U doba Austrougarske još je uvije se spominje 1300 osoba koje govore novoliburnijskim jezikom. Nakon drugog svjetskog rata (1945-46) jugokomunistička vojska pobila je oko 350 ljudi koji su govorili novoliburnijski, i koji su bačeni u jamu Kričavno u blizini Baške. Od tada je taj posljednji trag jezika nestao iz upotrebe, osim još par stanovnika koji su živjeli do 1980-tih godina u Šurajama i Batomalju kraj Baške.
*****

I sad nešto posve osobno.
Rodom sam po ocu i majci sa Krka, a odgajala me kao malenu najviše moja nona. Njoj sam zahvalna na mom domaćem kojim se rado koristim. Čitajući ovo gore ne mogu odolit a da ne kažem da možda taj novoliburnijski jezik makar u samo par riječi još uvijek živi!
Moja je nona za nekoga npr popa koji ljepo priča znala reć "On tako lipo GANA"
GAN=GANA=GOVORITI! 
Nije mi poznato da u bilo kojem kraju još upotrebljavaju tu riječ, al ja ju jako dobro pamtim.
Znači Gan-Veyan = govoriti Krčki, jer je isto tako moja nona i svi domaći stanovnici Krka za Krk govorila  VEJA. Dan danas niti jedan starosjedioc Krka neće reć "gren va Krk" nego "gren va Veju"!

na istoj stranici pronašla sam još par riječi koje mi djeluju poznato: (stranica je na engleski pa je takav i prijevod)

barha (dress)...BARHAN,BRHAN ili suknja
casca (snake)..KAŠKA naravno (zmija)
hoye (shoes)...HOJEVI čarape (ime neke veze jel da?)
pyrga (spot)...."on je PIRGAV" = ima pjegice po licu
veres (dance)..VEREC= ples koji se i danas za svetkovina pleše na Krku

Teuta-Ika @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007
Tere i Eia, hvala vam, potakle ste me svojim komentarima i nije mi dugo trebalo da osmislim novi Hrvatski suvenir.
Budući da se odavno zna da je kravata naš izum, a eto iskopala sam da je to i ziherica, rješenje se nekako samo nametnulo. Budući da nekadašnja kravata ne naliči jako na ovu današnju nego više liči na šalić, lako je moguće da je zaista i bila "vezana" kopčom, jer se ziherica u Liburna (valjda i kasnije) nosila i kao ukras tj broš.
Obzirom da znam koliku poteškoću nekima zadaje taj mrski čvor, pa radi same praktičnosti mislim da bi ovaj MOJ  suvenir lako mogao zaživjeti u narodu




I da bude još bolje vidljivo:




ovime ujedno zaštićujem MOJ SUVENIR, svaka dalnja upotreba, korištenje i distribucija bez moje suglasnosti smatrat će se povredom autorskog djela!
Nemojte samo reć da niste upozoreni!
Teuta-Ika @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Eto dok Rijeka nije znala zadržati neke svoje Brandove, u susjednoj Sloveniji još uvijek postoji mjesto u čijem se nazivu zadržalo ono ILIRSKA.
Najbolje je što to nije jedino šta su zadržali evo i kako njihov grb izgleda:


Naravno na grbu je GALIJA LIBURNA


Ispod grba na stranicama grada piše ovako:
Grb Ilirske Bistrice je u plavom zlatna lađa. Lađa je zapravo liburna starih Ilira, starog naroda koji je naseljavao ovaj kraj i koji je bio poznat po svojim brodovima još u vrijeme Marka Antonija. Taj grb je grb Ilirskih provincija koje su stvorene u Napoleonovo vrijeme, a i zadržane u Habsburskom carstvu neko vrijeme kao Kraljevina Ilirija.
Teuta-Ika @ 19:10 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007
Čitala sam neki dan (blaženi google) o Euroregijama, pa gledam malo naše regije, i opet mi isto pitanje pada na pamet. "Primorsko - Goranska" regija, da li osoba iz Trsta recimo koji nam je oduvijek jako "blizu" zna gdje se ta regija nalazi?.
Većina stranaca - Evropljana bez problema će znati gdje svrstati Istru. Dalmaciju isto tako, samo zahvaljujući tome što je to staro povijesno i dobro prepoznatljivo ime. Ta su imena BRAND, u sebi nose svu povijest kraja, sadašnjost tj poznatu turističku orijentaciju, gostoljubivost, predivno more i sve na što nekoga ta imena asociraju pa makar to bio i pas Dalmatiner.
Na što jednog stranca asocira "Primorsko Goranska"? Još da je to barem prevedeno na engleski kako-tako ali pod ovim nazivom će možda 2% ljudi znati u kojoj se to državi uopće nalazi.
Opet ja tupim o Liburniji, vjerojatno to ime danas također ne bi bilo odmah jasno svima, niti prepoznatljivo ali bi bilo barem "od nekuda poznato". I da ga nismo "izgubili" nego koristili do sada kao što su Istrani i Dalmatinci koristili svoja povijesna imena, sada bi u Evropi itekako znali tko smo, čime se bavimo i gdje smo uopće. Liburnija bi jednako tako bila brand!
Da ne spominjem po ne znam koji put da taj pojam idealno obuhvaća sve predjele koje spadaju sada pod "primorje i gore" -jer tu fale boduli koji bi se pod pojmom Liburnija mogli puno bolje pronaći.
Liburnija zaslužuje reanimaciju

Teuta-Ika @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, rujan 14, 2007
Liburni  su u rimskom Mediteranu rabili najviše raznovrsnih brodskih tipova od kojih potječu i neki današnji nazivi plovila na Jadranu, Sredozemlju i šire.

Drakofori sa zmajskom glavom na pramcu i krmi bili su desantni ratni brodovi kao kasniji vikinški drakkari.
Liburnae su bile bojni brodovi tj. dvoveslarke koje su potom kopirali i razvili Rimljani.
Galaia je veći transportno-trgovački brod tj. prototip i imenjak kasnijih srednjovjekovnih galija.
Lembul je manji i brzi ribarski brod kao prototip i imenjak naših dalmatinskih leuta.
Paros je manja brodica za prijevoz i lokalni ribolov tj. prethodnik i imenjak današnje barke. 

****
Brodograditelji Liburni u pomorskom arsenalu potkraj rimskog carstva složili su već prve Liburnae Rotatae, tj. prototip mehaničkih brodova s bočnim kotačima na lopatice (uz pogon volova na kružnoj palubi) - a slično su Amerikanci iznova otkrili cijelo tisućljeće kasnije. Možda su tek rasulo Rimskog carstva i navale barbara spriječili da te nove mehaničke Liburnae ne osvoje svjetska mora već u srednjem vijeku.

****
Liburni su vjerojatno pronašli ili barem unaprijedili današnje "ziherice" koje su rabili za razne svrhe: manji tipovi su služili umjesto puceta za zakopčavanje odjeće, a veće kao fibule s raznim dodatcima i privjescima imale su današnju ulogu broša i njima se izražavao društveni rang i ugled nositelja.


Teuta-Ika @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2007
Izgeda da na Rijeka danas imam simpatizere, po drugi puta u par dana završila sam na naslovnicu:

http://www.rijekadanas.com/vijesti/index.php

Hvala dečki!
A tko može neka sutra oko 10.30 sluša radio Rijeku 104.70- tema Liburni
Teuta-Ika @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Evo dojavili su mi da postoji još Liburna osim mene,  i šta je najbolje dokazani Liburn sa rodoslovljem!


            


reg.broj: HUR 41634
ime: Liburnia (Vala)
spol: ženka ženka
oštenjena: 02.12.2004.

Teuta-Ika @ 01:13 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2007
Opet me misli nekako povele bespućima povijesne neozbiljnosti, pa se po ne znam koji put pitam kako su to Liburni jedini uspjeli izumrijet? Tražim ih već godinama bez rezultata.
Znam ja da su Dalmatinci jaka sportska rasa, svi imaju 2 metra i gene za prodavat po e-bayu za mrak lovu. Istrijani izdržljivi ko boškarin - ko ne moreš ga tuć ga naij :) Albanci, ma ima ih i više nego kad su tu doselili barem 10 puta. A Liburna i dalje nigdje na vidiku, evo nije mi se javio još niti jedan...
Pa googlam već danima i sve se spominju stari Liburni, ispada da isto nisu bili seronje, bili su izvrsni pomorci, ponekad, i po potrebi gusari, haračili su sve do Grčke i bili strah i trepet na Jadranu. Pomogli čak i Talijanima u stvaranju Rimskog carstva tako da su za ono vrijeme osnovali dvije i te kako jake pokrajine. U neko doba bili su čak vladari i nad skoro cijelom Dalmacijom. I tu se negdje prestaje pisat o njima, kaže neozbiljna povijest da su se stopili sa pridošlicama? Stopili se u stotinu godina, a bili su većinsko stanovništvo...ili su oni koji su pisali povijest na njih zaboravili?
Može bit da ta teorija stoji, jer su rijetki "mogući Liburni" koji su se poviješću bavili. Pravi Liburn se izgleda oduvijek više bavio sadašnjošću. A može bit i da je Liburn bio uvijek napredan i znao da ne može štancat djecu kako mu se digne, pa je pazio i na ženu (niste zaboravili jel da- da je tu bio matrijahat) i na djecu da ne stvara sirotinju. Možda je krivo i to šta je Liburn bio pomorac, a teško je dicu na daljinu radit...ko će ga znat. Ja u svakom slučaju još živim u nadi da ću pronaći koji živući primjerak.
Zato molim ako postoji još koji Liburn on line (ili ako znate za nekoga) da mi se hitno javi, da ga ubacim u bazu.
Teuta-Ika @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare



Posjeta u 20 dana, ja sam zadovoljna



Teuta-Ika @ 00:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2007
Sve se nekako i dalje mislim kako da ti moji Liburni postanu popularni, a kako sam ja ostala zadnji i jedini Liburn, a skandali mi nikada nisu ležali, moram izmislit nešto što provjereno donosi zaradu i publicitet.
E sad mislim da kad bi se gospa i ukazala, to sigurno ne bi bilo meni, al me i dalje nekako "svrbe" ove piramide po Bosni..skupilo se tamo dosta i love i publiciteta, pa što da i ja ne probam sa piramidama?
Evo u Rijeci odavno postoji piramida, jedan dio Rijeke se čak tako i zove, mogli bi tu piramidu recimo proglasit "piramidom mjeseca" na Čavlima isto ima piramida, pa ta neka bude "piramida sunca" a u okolici ima još jedna piramida na Kamenjaku.
Evo Čavalske piramide:


I one na kamenjaku (ne treba ih ni iskopavat)



E sad kada bi još dodala da dio Rijeke odmah uz Piramidu nosi naziv "Pećine" i sve to ubacim u neku novokomponiranu legendu kako su Liburni nekada davno doselili iz egipta, pa su onda prvo živjeli u pećinama da su se kasnije proširili do Piramide, da je tamo postojala piramida nekada davno (poznato je da su se crkve uvijek gradile na temeljima neke još starije crkve),možda se na taj način radila i ova nova piramida? I eto ti materijala za skupljanje love :)
 Evo su i Baptisti u Rijeci počeli gradit crkvu (možda na temeljima neke stare piramide)

Dobro je da niti jedan dio Rijeke ne mogu temeljito istražit, tj iskopat jer se sve piramide nalazie u urbanom djelu, a bez problema bi se tamo našla nekakva košćica kojom su Liburni kopali, lovili i šarali po pećinama. Stavim nekakav klipić na "jubitu" i evo publiciteta, mislite li da bi moglo upalit?


Teuta-Ika @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 9, 2007
Eto čitam po netu, novinama i slušam na radiju o novoj cesti Rijeka-Zagreb i spornom imenu. Klub Sušačana bi htio da se zove "primorka" - ja naravno ne bi jer mi se to ime naravno ne sviđa ;)
Na Rijeka.danas je postavljena anketa, predložena imena su: Fijumanka, Liburnijana,Primorka i Goranka..
Za sada vodi Fiumanka, ime koje se meni jako sviđa, koje mi je jako drago i volim ga koristiti, al mi ne paše za naziv ceste iz par razloga. Kao prvo opet ističe samo grad Rijeku, ne obuhvaća sve djelove kroz koje prolazi (ili barem većinu) previše je "lokalno" a usput je talijanizirano.
Liburnijana je na drugom mjestu i naravno da nemam zamjerke na to ime (imam na poziciju na ljestvici)
Primorka je na trećem mjestu, mislim da više ne moram ponavljat da mi to ime nikako ne odgovara za tu cestu, osim ako ona ne vodi sve do Konavla otprilike.
Goranka, jako ljepo kao ime, iskreno i Gorani bi trebali malo da se promoviraju u našoj županiji, na žalost kao ime za cestu mi ne paše.

Moj glas opet ide Liburnijani!
Moram reć da mi se jako sviđa ime Luizijana ili Luizijanska cesta (stara cesta Rijeka-Zagreb), iako nema regionalni naziv ali ima povijesni, barem se zna otprilike u koje doba je rađena ( isto kao i već zaboravljene Karolinska i Jozefinska), i ima jednu povijesnu notu u sebi, na neki način i potvrđuje pripadnost mog kraja Evropi oduvijek :)
Teuta-Ika @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, rujan 7, 2007
Ne znam kojim čudom sam tamo upala, a slučajno sam gledala statistiku pa vidim da me puno njih čita sa Rijeka-danas..kad tamo eto mene među vijestima. Dečki dragi ja vam se zahvaljujem al ja sam prestara da budem vijest
Nisam ni mislila da bi moja naklapanja mogla nekome bit zanimljiva, nego kad već čitate onda i glasajte molim ljepo u mojoj anketi da sam Liburn, jer to je jedino što bi me veselilo

http://www.rijekadanas.com/vijesti/
Teuta-Ika @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 6, 2007
A mene danas opet muče Liburni i kamo su nestali..
I zašto su nestali baš oni a Dalmati i Histri i danas šeću ljepom našom.
Koliko ja znam u niti jednom razdoblju to ime nije bilo zabranjivano, a nije valjda sa su samo Liburni bili bedasti pa odustali od svojih korijena? I nije mi baš jasno to doeseljavanje i naseljavanje...Kako su mene učili u povijesti uvijek je narod koji je pohodio neke krajeve tj osvojio ih bio manjiski, vojno možda jači pa su uspjevali formirat nekakve vlade, ali kada se išlo u ratničke pohode, vojnici koji su osvajali teritorije nisu sa sobom vodili žene i djecu nego su "žene" pronalazili među pokorenim stanovništvom...i kako su onda "autohtonci" uspjeli izmumrijeti?
Ma i opet ako su Liburni izumrli jer su ih pohodili rimljani, goti, kelti, grci...kako si ostali Histri i Dalmati kada su i njih svi oni "osvajali"?
Pa sam tako čitala i o onim famoznim istraživanjima na genotipu pa čitam:
Marker M170 (grupa Eu7 ili po novom grupa I ) je star oko 25000 godina
i ispada da Hrvati nisu od nikuda doselili tj da današnji Hrvati imaju taj neki EU7 marker kojeg imaju i germani...pa ispada da imaju gene "starosjedioca" tj Ilira, i da je Hrvatski gen jedan od najstarijih u Evropi i nema neke prevelike veze sa Iranom niti sa Indijom niti sa Horwathima ni Zaratustrom :). Onda bi moja teorija bila u pravu, tj da su npr Liburni i nakon "osvajanja" ostali većinski narod, ali su se asimilirali i stopili sa svima pomalo pa tako i sa Hrvatima pa tako sadašnji Hrvati a među njima i ja LIBURN i dalje živim isto kao i Histri i Dalmati...eto sad nekako pred spavanje izgleda da sam došla na svoje, ma da nisam neki genetičar i vjerojatno i nisam u pravu al nekako mi lakše


Teuta-Ika @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007
Livorno, or Leghorn, or Liburni Portus, or Liburnum, or Livourne (Italy)

Da su Liburni osnovali dvije pokrajine u Italiji Trento i Liguriju? Te da je grad Livorno dobio ime po liburnima, tj da se taj grad nazivao  "vrata liburnije"?

****
Kod nekih plemena spominju se i ostaci matrijarhata (Liburni).
Žene Liburna mogle su se prije udaje podavati kome su htjele. Pseudo-Skilaks piše u 'Periplu' kako Liburnima vladaju žene.
****
Kod Liburna mrtvaci su se pokapali u skvrčenom položaju.
****
Kod Ilira što se tiče religije, ona je mnogobožačka. Na sjeveru prevladava kult Sunca, na jugu kult zmije. Imali su veliki broj bogova, od kojih se neki javljaju samo lokalno. Kod Histra poznati su: Eia, Melesocus, Boria, Iria. Kod Liburna: Anzotica, ona se podudara s rimskom Venerom, te božica Ica kojoj je podugnut spomenik u Plominu. Nadalje Iutossica, Latra i Sentona.
****
Prevlast Liburna na Jadranskom moru potvrđena je kod nekolicine starih pisaca. Liburni su držali plovni put duž istočne obale Jadrana i posjedovali uporišta na pojedinim točkama toga plovnog puta, kao što su Lastovo i Hvar. U 8. st. pr. n. e. držali su čak otok Korkyru (današnji Krf).
 
****
Teuta-Ika @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare



Vrsta orhideje
Teuta-Ika @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2007
Kad se vratim tako unatrag pa se sjetim svih promjena "nekada i sada" čini mi se da se sve ostalo šta sam nabrojala; moda, auti, izlasci..nije promjenilo kao što se promjenio govor naš svakodnevni.
Svako malo se ulovim kako pomislim "Šta bi moj djed mislio o čemu se radi da čuje nešto sa televizije ili sa ceste"? On se ionako u hrvatskom nije snalazio najbolje jer mu je bodulski bio jedini jezik kojim se služio, hrvatski je recimo razumijevao. Da danas sjedi pred televiziom trebao bi mu prevoditelj!
Pogledajte nove "blockbustere"
"prosurfali smo za vas"
"pošaljite e-mail" na našu adresu
jeste li "on line"....
Mislim da bi sjedio, tupo gledao u TV i nadao se da će uskoro započeti i neka emisija na hrvatskom
A nije baš da on nije znao par riječi na engleskom. Znao ih je on dosta, zahvaljujući našim povratnicima koji su u par mjeseci nakon šta su se dokopali Amerike zaboravili naš jezik, a engleski nikada nisu naučili, tako da na boduliji slobodno neku domaću prodavačicu možete pitat ako ima "čungomi" (chewing gum). Znao je on i psovat na engleski, valjda mu se činilo da je tako pristojnije, pa je kad se naljutio znao da se zadere "Sana bobić" vjerojatno se to nikada ne bi usudio viknut da je znao da se to u engleskom izgovara "Son of a bitch" i da znači kučkin (il još gore kurvin) sine. Možda bi čak nakon nekoga vremena naučio i engleske riječi za neke nove proizvode, tako vjerujem da bi prihvatio riječ mobitel, komp i slično posve korektnima. Al što bi se desilo kada bi čuo hrvatske riječi u njemu posve nerazumljivom kontekstu? Npr rečenica koju bi mogao čuti od moje djece:
"grebem staru da me pusti večeras na brijanje"
Reakcija prva kada bi to čuo mog sina bila bi otprilike; "Kakov to brico dela po noći, i koga vraga pak ti imaš brit seki dan, kadi su ti te dlaki?, i koga boga to grebeš, če imaš behi?
Kada bi to rekla kćerka mislim da bi ušutio jer postoji samo jedno mjesto koje bi ona mogla brijati, pa od srama ne bi ni pitao.
A samo ga nešto više od desetak godina nema među nama.
Quo vadis domine?

 

Teuta-Ika @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2007
Volim ju jer je ona uduvijek voljela i poštovala žene!
Kroz povijest u mome kraju žena ne samo da je imala neka prava, ona je u mom kraju imala pravo glasa prije nego u ostalim djelovima Hrvatske,  bila je vjerodostojan svjedok i porotnik, i što je najvažnije bila je ravnopravna tj kažnjavala se jednako kao i muškarac, ništa manje i ništa više. Za XVI stoljeće puno više nego što se može pretpostaviti.
U Vinodolskom zakoniku iz XVI stoljeća  dano je dosta mjesta ženama, odnosno pro-
blemima koji su s njima u vezi: od svjedočenja, nasljeđivanja, zlostavljanja, obrane časti i slično.
Evo samo nekih članova Vinodolskog zakonika:

***
(čl. 56) I nadalje, ako bi tko učinio nasilje nekoj ženi spolno općeći ili bi htio spolno općiti, treba knezu platiti 50 libara,
a toj ženi isto toliko, ako ne bi mogao s njom učiniti nagodbu
na neki način. Odnosno: ako o tom nasilju nema svjcdoka, njoj
se vjeruje; ipak, ona mora priseci položivši ruku
na evanđelje dotičuć ga.
***
U drugim krajevima smatralo se ( nažalost još i danas mnogi smatraju) da je žena na neki način navodila muškarca na čin silovanja te da doza krivnje postoji i u njoj, kako vidimo Vinodolski zakonik uopće ne spominje nikakvu krivnju u ženi i vjeruje joj na prisegu! U tom sporu žena je imala pravo sama birati porotnike!

***
Te porotnike ta žena neka nađe kako najbolje zna. Ako nema porotnika ili ih toliko ne može imati, dužna je ta žena priseći za one koji joj nedostaju.
 ***
Dvostruko vjerovanje na riječ ženi što bi značilo da se u riječ žene imali povjerenja i smatrali ju časnom!

***
Nadalje, ako bi muškarac ženi zbacio hovrlicu ili pokrivaču s glave zlonamjerno te bi se (to) moglo dokazatitrima dobrim muškarcima ili ženama,plaća 50 libara, ako se tužba odnosi na to, od čega gopodin knez dobiva40 soldina (a) ona kojoj je učinjena sramota, 48 libara.
***
Potpuno izjednačavanje muškarca i žene kao svjedoka.

***
Čl. 28.
Nadalje: ako koji muškarac ili žena reče nepodobno ili kaže psovku na nekoga muškarca ili neku ženu, i može se dokazati jednim vjerodostojnim svjedokom, muškarcem ili ženom, ako ondje nije bilo više svjedoka, plaća dvoru 2 libre a stranci kojoj je rekao 2 libre.

***
Ovo je također izjednačavanje, i jedan od rijetkih primjera kada se uvreda žene tretirala isto kao uvreda muškarca, u drugim sredinama uvreda muškarca se strogo kažnjavala (pogotovo ako ju je izrekla žena, ako je uvrijedila supruga to je mogao biti povod za rastavu, bez da se ona uopće mogla braniti)

***
(čl. 59) I nadalje, ako bi se koja žena utvrdila vračaricom i moglo bi se dokazati vjerodostojnim svjedočanstvom, do sada se osuđivala knezu na 100 libara ili se spaljivala ako ne bi imala odakle platiti. A sada unaprijed ako bi učinila, gospodin knez neka je kazni po svojojvolji. Isto tako tom istom kaznom neka se kazni muškarac kojega bi se pronašlo u istom zločinu.
***
Ovdje pak ne vidimo samo ravnopravnost u kazni nego i mogućnost da neki muškarac bude kažnjen za "poslove" za koje su drugi smatrali da su samo žene sposobne učiniti!
Teuta-Ika @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Mislim da je bio najprodavanjji, najlošiji a opet najobožavaniji auto nekada. Zaslužio je svoje mjesto na blogu  definitivno.Naročito moj, kada je stigao u moje ruke bio je već punoljetan, taman kada sam to postala i ja. Taj je auto imao dušu! Znao je bit jako duhovit, i od mene tražio da isto to budem, naročito kod pokušaja  zaribavanja, blokiranja ili pucanja pojedinih djelova po najvećim gužvama. Taj me je auto naučio nečem jako važnom, nema mehaničara koji me može preveslati! Toliko se kvario da bi na mehaničare potrošila cijelo bogatstvo, zato sam hoću neću morala naučit sve sama. Vjerujte mi da i danas dosta toga (osim elektronike) mjenjam sama. Znala sam tako naštimat paljenje bolje od bilo koga uključujući mehaničare! Promjenit, piksne, pakne, a bome i gumigelend (pišem kako smo mi to zvali). Sa sobom sam umjesto prijatelje vozila rezervne djelove; sve vrste gumenih djelova, npr gumu od hladnjaka koja je pucala jednom mjesečno, remene, par kjučeva (17, i 19) i "kacavidu" za slučajeve kada sam po ne znam koji put ispilila šipku od mjenača pa mi je cijela ručka znala ostat u rukama, pa na brzinu ugurala kacavidu i njome mjenjala brzine i vozila dalje. Budući da je trošio 14 litara i da ga nikako nisam mogla dresirat na manje, imala sam cijelu arhivu dizni (svejedno nikada nije upalilo) ali zato ulje nije trošio ni trunku, sve dok skoro nije zaribao, a ja skužila da mu je filter već dobro požbukan ustajalim uljem, tako da je jadan dobijao ulja samo kada bi ja naletila na rupu na cesti, pa je to ulje nekako pošpricalo. Kod tih naleta na rupu, a u slučajevima da je padala kiša, morala sam dignuti noge sa pedala, da ostanu suhe, jer je fićo imao nekakve dvije rupe na podu (baš se pitam zašto) koje su u originalu bile začepljene brtvom a ja sam te čepove morala skinut isto kad je kiša padala, tako da je silna kiša koje je u fiću ulazila nekim nepoznatim putevima, mogla nekuda i izaći, jedino te rupe sa vodom su bile problem jer je voda tada ulazila na izlaz :)
Sjećam se jednom da sam išla sa društvom na kampiranje, i da sam kad smo došli na plažu začula zvuk sirene, kao da je uzbuna, i dok sam ja pomislila da obližnje radnike (tada se gradio most Krk) sirena zove na marendu, ostatak društva van auta shvatio je da to zavija moj žedni hladnjak! Jednom je taj fićo vozio i to po dobroj uzbrdici 9 osoba, šteta da se nije u blizini našla neka komisija da utvrdi rekord.
Danas kad gledam aute, bitno je je li dizel il obični, jesu li felge aluminijske, je li nabrijan, spušten, koji je radio unutra, i vozači kao da nikada nisu zadovoljni nego se stalno nešto mora mijenjat, a mojoj generaciji bilo je samo važno da ima 4 kotača i da se kreće. Moj je fićo kada sam ga prodavala imao 230 000 kilometara, bez generalke. O načinima i mjestima gdje je znao ostati u kvaru mogu napisat ne samo post, nego otvorit novi blog, navozila sam se auta nakon njega, al nikada više nisam imala auto sa dušom i nikada mi niti jedan auto neće biti drag kao on! 
Bio je moj!

Teuta-Ika @ 01:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 2, 2007
Otok Krk je nastanjen od prapovijesti. Gospodari otoka bili su Iliri-Liburni bar četiri stotine godina prije Krista. Njih su u 9. godini po Kristu pokorili Rimljani, pa je tako cijeli otok došao u sklop rimskog carstva i ostao neprestano do 480 god., do pada rimskog carstva. Arheološki nalazi dokazuju kontinuitet naseljenosti od neolita (mlađeg kamenog doba). Prema grčkim i latinskim izvorima Curicta (otok Krk) jedan je od apsirtidskih ili elektridskih otoka koje su držali Liburni. Pregled povijesti otoka mogli bi poeeti njegovim nastankom, tj. podizanjem razine mora za 100 - 120 m koje je završilo prije desetak tisuaa godina te je tako stvoren današnji oblik sjevernog Jadrana. Kao izravna posljedica toga je i plaaanje mostarine na Krekom mostu.O prastanovnicima otoka i naseljenosti na ovom prostoru govore nalazišta stara 10-15.000 godina. Neke špilje i prirodni zakloni s uporabnim predmetima govore da je otok bio nastanjen vrlo rano.
Prvi stanovnici o kojima se nešto više zna su pripadnici ilirskog plemena Japoda. U IV. stoljeau prije Krista potiskuje ih drugo ilirsko pleme - Liburni. Bili su to dobri pomorci i brodograditelji koji su uspostavili veze s grčkim trgovcima; koristili su položaj Krka na jantarskom trgovačkom putu od Baltika do Mediterana te dijelu helenskog trgovačkog puta od Crnog mora do ovog dijela Jadrana. Po tim putevima kvarnerska se skupina otoka nazivala Elektrides i Apsyrtides.

Iz tog razdoblja dolazi i današnje ime otoka. Korijen je u ilirskom nazivu Kurik, a grčki pisac Homer u svom spjevu Ilijada spominje Kourete za koje se pretpostavlja da su stanovnici otoka Krka. Antički pisci otok nazivaju Kuriktike, Kurikta, Kurikon... a Rimljani ga preuzimaju pod imenom Curicta i Curicum. Dolaskom Hrvata koji ne vole komplicirati stvari, ime je skraaćno u Kark, Kerk, Krk. U lokalnoj je upotrebi i ime Veja, što je izvedeno od talijanskog naziva Veglia, a ovo pak dolazi od bizantskog naziva Vekla koje spominje Konstantin Porfirogenet.Od gradova koji više ne postoje, grčki pisac Ptolomej spominje Fulfinum, grad u uvali Sepen koji je danas djelomice pod morem, a postojalo je i naselje koje je u narodu nazivano Corinthia  na predjelu Bosar u blizini današnje Baške.
Godine 49. prije Krista u jeku građanskog rata, more oko Omišlja (najvjerojatnije u kanalu kod današnjeg mosta) bilo je poprište pomorske bitke. Sukobile su se ratne flote suparnika za vlast u rimskom carstvu Pompeja i Julija Cezara (danas bi se to nazvalo mafijaškim obračunom), u kojem Pompej potpomognut brodovljem i ljudstvom lokalnih Liburna i Histra odnosi pobjedu. Zanimljivo je da se u opisu bitke spominje kako se Cezarova vojska poslužila i splavima napravljenim od bačava, što je prvi put da se uopće spominje bačva kao predmet.

FULFINUM /FULFINIUM

Novoplanirani antički grad osnovan u drugoj polovini prvog st. n. e. u maritimno povoljnoj uvali Sepen. Klasički grad pravokutnog rastera ulica i kvartova sa forumom, hramom, bazilikama, vodovodom, termama, lukom, suburbijen i nekropolama. Projektiran u oficiju careva Flavijevaca napučen je njihovim veteranima i umjetno "nakalemnjen" u životnom prostoru domaće liburnske zajednice Fertinates (Omišalj). Odraz je imperijalne ideje osnutka snažnog lučko – trgovačkog grada u prostranoj zavjetrini otoka, a u neposrednoj blizini magistralnih komunikacija prema Panoniji i Noriku.




Na žalost ove ostatke starokršćanske bazilike iz 6 stoljeća možete pronaći u blizini Omišlja, između dvije ograde, one od naftovoda i druge od petrokemije.





Teuta-Ika @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2007
Kont je nekada bio brand!
Neponovljiv najbolji, najkrcatiji i jedini :)
U njemu su nastajale prve ljubavi, prvi spojevi zakazivali su se u kontu, ja sam tamo išla već sa 2-3 godine, sa roditeljima koji su tada bili tek nešto stariji od 20 godina. I danas se sjećam svih njegovih faza, prije i poslije restauracija (čitaj promjene boje zidova).Sjećam se lika starice koja je stalno sjedila u kontu i koja je imala običaj za svakog koji uđe u kont, sagnuti se i rukom dotaknuti pod da je ne urekne, ona mi je od svih onih faca koje su tamo bile inventar nekako najviše ostala u sjećanju.
Roditelji su me predvečer znali uzeti na šetnju i spojiti roditeljske dužnosti sa uživanjima i izlascima. Tako smo prvo išli u "Riječanku" slastičarnu na uglu kod mrtvog kanala na tuti-frutti ili americano sladoled i poslije u kont na kolače, jedino su kroz sve promjene kolači u kontu uvijek ostajali isti, ne po okusu nego po kvaliteti!
A i taj mrtvi kanal, nekako sada kad prolazim uz njega nešto mi fali...ne osjeti se stari smrad, sad kad se na to sjetim čak me za tim smradom hvata nostalgija, al miris mi je ostao nekim čudom u memoriji, i svaki puta kao da ga osjetim...
Znam se ja i danas zaletit do konta, sjesti skroz otraga u kantun na "moje mjesto" i zamišljat i razmišljat o danima kada je sve bilo puno jednostavnije. Mi se nismo morali dogovarat gdje ćemo se naći, jer se to znalo, oko 8 u kontu, a onda ćemo odlučit kamo dalje.
A ta odluka je opet uvijek bila ista, prvo u Zlatni klub na tost i sok a onda do Opatije pa u neki disco.
I sada mi je na pamet palo nešto..disco i Opatija. Imala sam sreće da sam počela izlaziti dok su još bili živi Plavi klub i Arcade. Oni su se nalazili na mjestu gdje je sad hotel Admiral. disco klubovi su bili smješteni skroz uz more, na "Lungomare" i samo par metara udaljeni jedan od drugoga. sada kad se prisjetim kako su izgledali čini mi se da su bili malo veći od mog dnevnog boravka, ako su uopće i bili veći. Do njih se silazilo stepenicama, a tih je stepenica bilo jako puno, tako da smo MORALI zaustavit se na pola puta, gdje se baš fino nalazila pečenjara, i gdje su nam ćevape s kapulom il pljeskavica sa kajmakom baš dobro padale..
Plavi klub je bio za šminkere, za one koji su počeli nositi prva odjela, makar demode od tate, i za cure koje su kupovale u Trstu. U Plavom su svi muški mirisali na Brut, a ženske na mamin parfem - bilo koji. Arkade su bile za sve ostale, pankere, šankere, alternativce..i tamo su svi muški mirisali na Brut ili pak Paciuli, a kad bi se izlazilo ispred disca na hlađenje, bili su svi skupa naslonjeni na ogradu i oni iz Plavog i oni iz Arcada i svi skupa mirisali na ćevape i kapulu!
Bili su tu još za izlazit i Milde, LP, Madonna, Mimi, legendarna 48-ica, i na kraju prije dolaska doma (oko 2-najkasnije4 ujutro) nezaobilazni burek! Tada još nitko nije znao što je to trendseter...ali smo mi međusobno jako dobro raspoznavali ko se "dobro nosi" :) Odjelo i kapula bili su trend!

Teuta-Ika @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
178353
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.