Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog
srijeda, siječanj 30, 2008


Prema legendi, u 16. su stoljeću Turci prodrli sve do grada Rijeke, utaborivši se na Grobničkom polju. U toku opsade Riječani su se u strahu molili da kamenje s neba pobije Turke. Vojskovođa Zrinski ubija turskog pašu strijelom u sljepoočnicu, a kamenje s neba zatrpa tursku vojsku u bijegu. Ostali su samo bijeli turbani razasuti na Grobničkom polju. U spomen na taj događaj izrađuju se naušnice Morčići, u početku kao pučki nakit, kasnije statusni simbol koji je krasio i austrijsku caricu Mariju Anu. Morčić do današnjeg dana ribarima i pomorcima simbolizira zaštitu od zla, a kao jedinstveni omiljeni nakit s vremenom postaje čuvar identiteta Hrvatskog primorja Liburnije!

  Morčića nose sinovi jedinci, ili prvi sin tate pomorca, i uobičajan je nakit muskaraca iz našeg kraja.


  Morčića mozete sresti i na ulicama Rijeke, naročito u vrijeme karnevala!
Teuta-Ika @ 18:05 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008
Kada se umire i probistre vode Prokljanskog jezera, na njegovu se dnu mogu vidjeti ostaci Gavanovih dvora koji su propali u vodu. A propali su zato što je ohola i zla Gavanovica, žena gospodara grada i okolna kraja, prezirala siromahe i nogom im dobacivala koru suhoga kruha. Zbog toga je došla Božja kazna. Jedne noći zatresla se zemlja ispod Gavanovih dvora koji propadoše pod golemim valom što je došao od mora. Ugušio se Gavan, Gavanovica i sav narod u gradu. Ostalo je samo Gavanovo dijete u naručju dadilje, mlade Liburnijke. More je gutalo kuće, drveće i ljude, a Liburnijka je bježala s djetetom. More joj je doticalo pete sve do četvrtoga kilometra od potopljena grada kod mjesta Guduća. Tu je Liburnijka iznemogla i dijete joj je ispalo iz naručja. Na tome je mjestu nastalo jezerce bez dna, veličine i oblika gumna u koje je dijete upalo u nepovrat. Potop je s brijega promatrao Gavanov pastir koji je čuvao ovce. Sišao je u dolinu i rekao mladoj Liburnijki: "Otišao je naš tiranin, a dijete će se vratiti kada svijet postane dobar. Ostali smo sami, kamo ćemo? Pođimo zajedno i sagradimo novi grad u kome neće vladati Gavani." Uzeli su se i podigli novi grad na ušću Krke - Skradin.


Neviđeni spektaklu u Imotskom prirodnom fenomenu Modrom jezeru. Dvadeset i pet ronilaca ronilačkih klubova iz Splita, Zagreba, Dubrovnika, Tomislavgrada, Ljubuškog i Imotskog, tražili su Gavanovo blago u bakrenim škrinjama. Po legendi koja stoljećima kruži Imotski o postanku Crvrnog jezera, zorno je predočena u Modrom jezeru. Naime, silni i bahati Gavan gospodar Imotskog, zbog svoje oholosti bijaše kažnjen Božjom kaznom.Njegovi silni dvori propuntaše se u zemlju I na tom mjestu stvorilo se Crveno jezero.Od saline urušavanja u utrobu zemlje njegovo blago raspršilo se kilometrima.Tako su I tri škrinjice sa zlatom upale u Modro jezero koje je kilometar udaljeno od Crvenog.U subotu su u organizaciji Turističke zajednice grada Imotskog ronioci krenuli u potragu za tim blagom. I imali su sreću.Prvo je škrinjicu pronašao Mile Brčić iz Ronilačkog kluba HVIDRA iz Splita.Na dubini od nekih dvadeset metara zakopanu u mulju Mile je teškom mukom izvukao na površinu,praćen gromoglasnim pljeskom brojnih gledatelja ovog nesvakidašnjeg događaja.Otvorivši škrinju Mile je u njoj pronašao zlatnih s grbom grada Imotskog te podosta lipa i kuna. Pola sata nakon njega drugu škrinju pronašao je Željko Romić iz ronilačkog kluba Bublle dive iz Zgreba. Škrinjicu je pronašao na dubini od dvadest metara. -Ovo je sve fantastično,ovo jezero I sama idea o pronalaženju blaga.Sretan sam I doći ču I dogodine veli nam Željko,koji je doveo čak devet svojih kolega. Treća škrinjica je pronađena,ali ne I izvađena na površinu,jer se zakopala u mulju,u blizini velikih jezeranskih stijena.Ostala je čekajući neke nove ronioce. -Sve ovo bio je potez TZ Imotski,kako bi što više promovirali ljepote Modrog jezera. -Nadam se da smo u tome uspjeli,jer to potvrđuje odaziv ronilaca,ali I brojnih znatiželjnika,riječi su predsjednika I direktora TZ Imotski Dubravka Šumanovića I Luke Kolovrata,organizatora ovog nesvakidašnjeg događaja u Imotskom. I za kraj roniocima je ostalo I dodatni trening.Teške boce s kisikom I ostalu opremu morali sup o suncu I vručini izvući iz grotla jezera.No,kako vele sve se to zaboravilo,samo jednim pogledom na predivno okružje Modrog jezera.


Teuta-Ika @ 01:20 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, listopad 9, 2007
Jedna legenda vezana je i za postanak Vranskog jezera na otoku Cresu.
Jednom je u dolini, koju danas pokriva plavkasta voda jezera, živjela bezdušna bogatašica, a nedaleko nje i njezina siromašna sestra. Bogatašica je imala raskošan dvorac. Njena sestra dolazila joj je samo onda kada je trebalo za bogataški stol mijesiti kruh. Sirotica je kruh mjesila u pregači od ovčje kože, tako da su se mrvice tijesta hvatale za runo, koje je kasnije kod kuće skidala i svojoj djeci mijesila kruhiće.
Jednom u njen sirotinjski dom dođe neki starac, prosjak, te je zamoli da mu da malo kruha. Sirotica mu je dala kruh spremljen za djecu, koji se u taj čas pretvorio u bijelu pšeničnu pogaču, a istovremeno se u staroj bačvi za kišnicu našlo najbolje vino.
Prije nego je otišao prosjek je rekao sirotici da odmah ostavi ovaj kraj, jer će njena bezdušna sestra biti kažnjena. ( moja opaska, frigaj ti takvo kažnjavanje sestre kad je i ova ostala bez kuće i novostečenog vina - i sa djecom otišla kuda??)
I zaista, nedugo zatim potopljena je cijela kotlina, a u nabujaloj vodi nestao je bogataški raskošni dvorac. Danas se na tom mjestu nalazi jezero Vrana, a ribari u potvrdu te legende pričaju kako još i sada mrežama zapinju za dijelove nekadašnjeg raskošnog dvorca.

Teuta-Ika @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 8, 2007
Medejin grad bio je raskošna prijestolnica u koju je kraljica - nakon noćnih obilaska čitave kraljevine - ulazila svako jutro ploveći na ognjenom oblaku, praćena dvorjanima i svećenicima. Sada je Medeja, nekada osvetljiva i okrutna postala zaštitnica pravde i ljubavi.
Jednom se neka prekrasna Medejina dvorjanka zaljubi u divna liburnijkog pastira. Mladić je lutajući sa stadom između morskih obala i obronaka Učke, razveseljavao šume, pašnjake i žale skladnim zvucima svoje frule. Ti zvuci privukoše mladu Medejinu dvorjanku i ljubav je slavila slavlje u zelenom zaklonu šume.
Svi su bili radosni zbog toga, i Medejina dvorjanka pred samom kraljicom zakletvom posvjedoči svoju ljubav prema pastiru. No što se više približavao dan vjenčanja, ona je prema njemu postajala sve hladnija, dok ga jednog dana grubo ne odbije.
Pastir pođe k Medeji da se potuži. Kraljica pozove preda se djevojku i reče joj: "Održi svoju riječ i udaj se za pastira" Djevojka odbije. Kraljica, koja je još imala čarobne moći kao nekada u Kolhidi, plane srđbom i prokune djevojku: "Tvoje je srce od kamena i ti ćeš biti kamen. I plakat ćeš navijeke"
Djevojka se pretvori u stijenu, iz stijene izbiše suze, i od tih suza nastadoše potočići koji teku prema moru: to su one brojne vodene žile, što duž obale izviru iz utrobe stijena i teku u more, stvarajući hladne struje, od Medveje, Lovranai Ičića, sve do Opatije. Najveći potočić ulijeva se u more baš na šljunkovitoj plaži Medveje.

Teuta-Ika @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 7, 2007
Čarobnica Medeja koja je tako svirepo postupila sa Jasonovim junacima, nije mogla izbjeći zasluženu kaznu bogova koji su je prikovali za jednu stijenu na dnu mora, uz liburnijsku obalu, nedaleko današnje Opatije.
Tamo, na dnu mora Medeja je ostala zarobljena stotinu i jednu godinu a za to vrijeme Kvarnerski su otoci obrasli šumicama crnogorice i maslina, vinovom lozom i smokvama, naranđama i limunima, borovima i ružmarinom - postali su ukratko - raj na zemlji. Kad je drugdje bjesnila bura, ovdje je bilo mirno vrijeme. Vladalo je najveće proljeće.
Kroz to vrijeme na Liburnijskoj obali, valovi su se glasali plačem okovane Medeje.
Nakon stotinu i jedne godine pošto je oslobođena kazne, Medeja je postala kraljicom Liburnije, te je među lovorima i cvijećem utemeljila dva grada. Jedan nosi njezino ime, današnja Medveja, a drugi je od lovora dobio ime Lovran.

Teuta-Ika @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, listopad 5, 2007
Predaja o Jasonu sačuvala se i na Lošnju i uz nju je vezana druga priča o postanku ovog i drugih kvarnerskih otoka. Kada je Jason doplovio u Kvarner, priča lošinjska predaja, otoci još nisu postojali, ali je junak očaran ljepotom zaljeva i mora odlučio da se tu zadrži i odmori. 
Medeja koja je do tada pratila Jasona u svim pohodima, odluči međutim da se vrati svome ocu u Kolhidu. Uzalud je Jason molio Medeju da ostane sa njim...
Jedne je noći čarobnica nestala a nestao je i brod Argo. Očajan i bijesan Jason pošalje svoje ratnike da gone pobjeglu ženu i da vrate brod. Tada su Jasonovi junaci sagradili na brzinu drugu lađu, razvili jedra i otisnuli se na more.
Dugo je putovala Medeja bježeći, dugo su putovali Jasonovi junaci goneći čarobnicu, ali su je ipak sustigli, nakon što su plovili devet dana i devet noći. Medeja koja se u međuvremenu sklonila na jednom otoku, dočeka ih na izgled vesela ali je već bila nešto naumila...
Čarobnim sredstvom uspava Jasonove junake, zgrabi čarobnu palicu i njome lagano udarajući uspavane junake pretvori ih u kamene gromade. zatim jednog po jednog baci u more
Od užasa Jason poludi a milosrdni bogovi - tako bar priča legenda - pretvoriše skamenjene junake u otoke što danas zatvaraju Kvarnerski zaljev.
A brod Argo? Kada je nakon mnogo godina ogromna lađa istrunula i srušila se, pokopala je Jasona pod svojim ruševinama. Kasnije se raspala u prah, a prah se dizao u oblake u obliku svjetlosne lopte, koja se sja među zvijezdama južnoga neba.

Teuta-Ika @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 4, 2007
Argonauti su pripadali narodu koji je bio čuven po visokoj kulturi. Živjeli su na obalama Egejskog mora, a njihov je glavni grad bio Mikena. Mikensku su neimari sagradili velike palače-gradove, čiji su obrambeni zidovi građeni od golemih kamenih blokova. Kuće su im bile ukrašene bogatim zidnim slikarijama. U doba kada je kultura Mikene bila na vrhuncu, živio je jedan od najhrabrijih moreplovaca toga naroda- Jason.
Kada je Jason sa svojim Argonautima stigao na obale Liburnije, opazio je da mu se brodovlje Kolhiđna ispriječilo na moru. Bilo je nemoguće ploviti dalje. Jason je odlučio prevarom riješiti te zapreke. Nagovorio je Medeju da pozove svoga brata Apsirta na pregovore o pomirbi. Kada je Apsirt došao na Jasonov brod, Argonauti su ga iznenada napali. Nastala je žestoka borba u kojoj je vrlo brzo Apsirt savladan i ubijen.
Kolhiđani, ostavši bez vođe, nisu se više htjeli vratiti u domovinu. Jedna se grupa iskrcala na otoku Cresu i tu osnovala grad, koji je po ubijenom vođi nazvan Apsirtos, kasnije Obsoros, a danas se zove Osor.  A otoci Cres i Lošinj nazivali su se Apsirtidi
Druga grupa Kolhiđana stigla je do kranje točke Istarskog poluotoka i utemeljila na tom mjestu grad Pollai, današnju Pulu.
Argonauti su se u međuvremenu raspršili duž istarske obale i osnovaše više gradova među kojima Koper i Umag. S vremenom su potomci Kolhiđana i Argonauta zaboravili svoje porijeklo, ali su ipak sačuvali uspomenu - koja je prenošena sa koljena na koljeno - o velikoj rijeci Hister, kojom su njihovi preci došli u novu domovinu. Zato su sebe nazivali Histrima, a nova je domovina dobila ime Istra, ime sačuvano i do današnjih dana.

Teuta-Ika @ 15:19 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 3, 2007
Dolazak Helena na obale Jadrana

Čitavo najstarije razdoblje Jadrana pripada carstvu maštovitih priča, legendi i mitova.
Jedna prastara priča - što su je zabilježili još prije par milenija grčki pisci Euripid i Ferekid - pripovjeda kako su Helijadi, odnosno Heleni, praoci današnjih Grka došli na rijeku Eridan, današnji Po u potrazi za Faetonom - sinom Sunca. Narodne pjesme također pričaju o grčkom junaku Diomedesu, koji je dugo lutao Jadranom nakon što je učestvovao u trojanskom ratu, koji je trajao deset godina. Diomedes je lutao sve do najsjevernijeg kuta našeg mora.
Jedna pak druga legenda priča i Kadmu koji je bježao iz svoje domovine u potrazi za svojom sestrom Europom koju je oteo Zeus, glavni bog zemlje, mora i neba. Lutajući tako zajedno sa svojom ženom Harmonijom stigao je Kadmo na istočnu obalu Jadrana gdje je našao utočište kod plemena Euheljana. Kasnije se nastanio u Konavlima te je podigao novi grad u planini Snježnici.

SUZE I JANTAR

Kada se Faeton vozeći se na plamenim kočijama svog oca suviše približio zemlji i zamalo zapalio našu planetu, bog Sunce je plamenim strelicama ustrijelio svog sina koji je pao mrtav u rijeku Eridan. Kada su Helijani stigli na obalu Jadrana, na ušće rijeke, ronili su suze oko mrtvog Faetona, a suze su se pretvarale u jantar. Bilo je tako puno jantara, kao da su ga donosile same rijeke. I otoci sjevernog Jadrana bili su bogati izvorima jantara, žute, narančaste, crvene i smeđe boje. Najbogatiji izvori su bili na otocima Krk i Cres, u staro doba nazvanim Elektrides ili "sveti otoci"
Na Cresu je čarobnica Medeja podigla hram u čast boginje Artemide, sa dva kipa od zlata i jantara koji su svojim raskošnim sjajem zasjenili sunce.
Za rijeku Eridan pretpostavlja se da je sadašnja rijeka Po.

Teuta-Ika @ 12:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, listopad 2, 2007

Voda je početak svih stvari, rekli su grčki mudraci još prije dvadeset i pet stoljeća. Danas se svi slažu sa time da je prvi život čovjeka vezan za vodu, da su prve civilizacije vezane za more,da su velike drevne kulture nastale uz more.Već u prethistorijsko doba ljudi su krenuli na daleka putovanja po debelom moru. Oko 3500 godina unazad, bilo je mnogo indijskih trgovaca koji su po povoljnim monsunskim vjetrovima prešli po dvije tisuće kilometara po pučini. Ta putovanja, međutim, nisu bila ni laka ni jednostavna. U borbi sa surovom prorodom i posebno sa čudnim silama mora, primitivni su ljudi bili često nemoćni, oni su se strahovito plašili vremenskih nepogoda, oluja i drugih - tada neobjašnjivih pojava - tražeći zaštitu bogova i duhova. Istovremeno, kao što je prirodno, radovali su se suncu,proljeću, mirmom moru i bogatstvu mora. More je tako ušlo u priče i legende najstarijih naroda pa i legende Jadrana.
Neke od legendi stigle su do nas od prastarih naroda koji su na jadranu osnivali prva naselja. Porijeklo tih naroda gubi se u noći vremena, u davninama, kada je čovijek živio poludivljim životom po špiljama i gradinama. Iz kraških pećina Istre, Liburnije i Dalmacije, iz gradina podignutih na vrhovima brežuljaka i okruženih sa jednim ili dva niza kamenih zidova za obranu od divljih zvijeri, izašli su na svijetlo dana predmeti izrađeni od kosti i kamena, glineno posuđe i brončano oružje prvih stanovnika jadranskih obala i otoka. Među ovim predmetima nađeno je i ostataka grčke i feničke kulture, što svjedoči da su i daleki narodi, u to vrijeme međusobno komunicirali i trgovali morskim i riječnim putovima...

Nastavit ću sa nekim legendama iz naših krajeva, iz knjige Giacoma Scotti-a


Teuta-Ika @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
178353
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.