Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog
nedjelja, rujan 2, 2007
Otok Krk je nastanjen od prapovijesti. Gospodari otoka bili su Iliri-Liburni bar četiri stotine godina prije Krista. Njih su u 9. godini po Kristu pokorili Rimljani, pa je tako cijeli otok došao u sklop rimskog carstva i ostao neprestano do 480 god., do pada rimskog carstva. Arheološki nalazi dokazuju kontinuitet naseljenosti od neolita (mlađeg kamenog doba). Prema grčkim i latinskim izvorima Curicta (otok Krk) jedan je od apsirtidskih ili elektridskih otoka koje su držali Liburni. Pregled povijesti otoka mogli bi poeeti njegovim nastankom, tj. podizanjem razine mora za 100 - 120 m koje je završilo prije desetak tisuaa godina te je tako stvoren današnji oblik sjevernog Jadrana. Kao izravna posljedica toga je i plaaanje mostarine na Krekom mostu.O prastanovnicima otoka i naseljenosti na ovom prostoru govore nalazišta stara 10-15.000 godina. Neke špilje i prirodni zakloni s uporabnim predmetima govore da je otok bio nastanjen vrlo rano.
Prvi stanovnici o kojima se nešto više zna su pripadnici ilirskog plemena Japoda. U IV. stoljeau prije Krista potiskuje ih drugo ilirsko pleme - Liburni. Bili su to dobri pomorci i brodograditelji koji su uspostavili veze s grčkim trgovcima; koristili su položaj Krka na jantarskom trgovačkom putu od Baltika do Mediterana te dijelu helenskog trgovačkog puta od Crnog mora do ovog dijela Jadrana. Po tim putevima kvarnerska se skupina otoka nazivala Elektrides i Apsyrtides.

Iz tog razdoblja dolazi i današnje ime otoka. Korijen je u ilirskom nazivu Kurik, a grčki pisac Homer u svom spjevu Ilijada spominje Kourete za koje se pretpostavlja da su stanovnici otoka Krka. Antički pisci otok nazivaju Kuriktike, Kurikta, Kurikon... a Rimljani ga preuzimaju pod imenom Curicta i Curicum. Dolaskom Hrvata koji ne vole komplicirati stvari, ime je skraaćno u Kark, Kerk, Krk. U lokalnoj je upotrebi i ime Veja, što je izvedeno od talijanskog naziva Veglia, a ovo pak dolazi od bizantskog naziva Vekla koje spominje Konstantin Porfirogenet.Od gradova koji više ne postoje, grčki pisac Ptolomej spominje Fulfinum, grad u uvali Sepen koji je danas djelomice pod morem, a postojalo je i naselje koje je u narodu nazivano Corinthia  na predjelu Bosar u blizini današnje Baške.
Godine 49. prije Krista u jeku građanskog rata, more oko Omišlja (najvjerojatnije u kanalu kod današnjeg mosta) bilo je poprište pomorske bitke. Sukobile su se ratne flote suparnika za vlast u rimskom carstvu Pompeja i Julija Cezara (danas bi se to nazvalo mafijaškim obračunom), u kojem Pompej potpomognut brodovljem i ljudstvom lokalnih Liburna i Histra odnosi pobjedu. Zanimljivo je da se u opisu bitke spominje kako se Cezarova vojska poslužila i splavima napravljenim od bačava, što je prvi put da se uopće spominje bačva kao predmet.

FULFINUM /FULFINIUM

Novoplanirani antički grad osnovan u drugoj polovini prvog st. n. e. u maritimno povoljnoj uvali Sepen. Klasički grad pravokutnog rastera ulica i kvartova sa forumom, hramom, bazilikama, vodovodom, termama, lukom, suburbijen i nekropolama. Projektiran u oficiju careva Flavijevaca napučen je njihovim veteranima i umjetno "nakalemnjen" u životnom prostoru domaće liburnske zajednice Fertinates (Omišalj). Odraz je imperijalne ideje osnutka snažnog lučko – trgovačkog grada u prostranoj zavjetrini otoka, a u neposrednoj blizini magistralnih komunikacija prema Panoniji i Noriku.




Na žalost ove ostatke starokršćanske bazilike iz 6 stoljeća možete pronaći u blizini Omišlja, između dvije ograde, one od naftovoda i druge od petrokemije.





Teuta-Ika @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
181740
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.