Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog
petak, veljača 29, 2008
 
U podzemlje Rijeke može se ući kroz pet utvrda, a mreža tunela, od kojih mnogi nisu istraženi, prostire se nekoliko kilometara u duljinu

U smiraju velikih ratnih operacija u Europi u proljeće 1945., u riječkom zaleđu započinjala je konačna borba za oslobođenje grada na Rječini.  Oko 60 tisuća vojnika 4. jugoslavenske armije je gotovo 20 dana, uz podršku do tada najžešćih artiljerskih napada zabilježenih u oslobađanju tadašnje države, pokušavalo osvojiti grad, a kada je prestao i posljednji otpor, a gubici s obje strane bili takvi da se “od Rijeke do Ilirske Bistrice moglo doći hodajući po leševima”, jedino su njemački položaji na Pulcu i Katarini ostali neprobijeni.



Razlog je vrlo jednostavan - riječ je utvrđenim kompleksima ukopanim u brdo, s podzemnim tunelima, bunkerima, puškarnicama i osmatračnicama koji su zahvaljujući svom položaju bili praktički neosvojivi. Komplekse su na tom području, koje osigurava kontrolu korita Rječine, riječkog zaleđa, ali i samoga grada, počeli 20-tih godina 20. stoljeća graditi Talijani kako bi utvrdili tadašnju granicu.
Utvrđenja su bila uobičajena u vojnoj tehnologiji tog vremena, a osnovna ideja je bila čvrsto utvrditi obranu na liniji Katarina-Pulac-Veli Vrh-Drenova pa preko Rujevice do Preluka.

Izgradnja fotifikacija trajala je godinama i samo su kompleksi na području Katarine i Pulca u potpunosti dovršeni. Golemi bunkeri s kupolama teškim i do osam tona, s osmatračnicama, puškarnicama i jedva vidljivima ulazima dobro skrivenim u okoliš izgledaju impozantno, ali dah zastaje tek kada se kroz mala i uska vrata počnete spuštati u “riječko podzemlje”. 


Spuštanje u podzemni dio kompleksa predstavlja svojevrsni vremeplov jer su tuneli u gotovo savršenom stanju i izgledaju upravo onako kako su ih Talijani i izgradili. Na zidovima i stropovima tunelskih kompleksa nema niti trunke vlage, prostor je u potpunosti prohodan, uključujući i ventilacijske otvore, oznake na talijanskom još su dobro vidljive, a mrkli mrak i “grobna tišina” zapravo su jedino što upućuje na činjenicu da se nalazite 15 metara pod zemljom. Tuneli su visoki oko 2,2 metra, široki oko metar, a povezuju centralne galerije koje su služile za smještaj vojnika, municije i slično s bunkerima i osmatračnicama. Kompleksi su imali dovod zraka i vode, čak i samostalni kanalizacijski sustav.

- Budući da je riječ o razgranatoj mreži hodnika, odnosno ulaza i izlaza,  na tom se području tuneli ukupno protežu i do nekoliko kilometara. Svaki od tih podzemnih kompleksa mogao je primiti do 200 vojnika koji su unutra imali sve što im je potrebno, a smještaj i jačina fortifikacije čine položaje na Katarini i Pulcu zapravo neosvojivima.. Ukupno je na tom području pet utvrđenja, s time da su samo tri dovršena. Riječanima je oduvijek bio dostupan samo dio na Pulcu i Velom Vrhu jer je na Katarini sve do 90-tih godina bila JNA, nakon toga vojarna HV-a, a danas je to područje pod MUP-om. 



Kao i uvijek kada je vojska u pitanju, tako je i Katarina uvijek ostala pomalo tajnovita i ne zna se točno da li uz podzemni kompleks, kakav je na Pulcu, to područje krije takvih objekata. Podzemni su kompleksi imali brojne ulaze i izlaze tako da je bilo moguće ući na Katarini i izaći na Rječinu kraj nekadašnje Hartere.

Tunelski objekti pronađeni su, sasvim slučajno, prije nekoliko godina i na području Rujevice, točno na liniji koju su Talijani imali namjeru utvrditi, i to kada je za vrijeme građevinskih radova jedan od strojeva doslovno propao u zemlju. Ustanovljeno je da je riječ o još jednom nedovršenom talijanskom utvrđenju.

Dijelom i zbog toga, kao i činjenice da sam spomen podzemnih kompleksa raspaljuje maštu građana, Rijekom se svako toliko pojave priče o tome kako je nečiji nono ušao u tunel na Katarini, a izašao u Sloveniji ili u boljem slučaju u Klani te kako su nekadašnje vojarne Trsat i Katarina povezane tunelom ispod Rječine. Ipak, većina poznavatelja “riječkog podzemlja” ističe kako su te tvrdnje gotovo sigurno neistinite.

Tuneli, većini građana u potpunosti nepoznati, postoje i u samom centru i oni su zapravo rezultat gradnje prvih skloništa tijekom 30-tih godina 20. stoljeća. - Bilo je predviđeno da se cjelokupno stanovništvo u slučaju napada može skloniti pod zemlju.

Da su Talijani uspjeli dovršiti sve svoje planove s tom količinom tunelskih objekata, današnji bi riječki gradonačelnik mnogo lakše od svog zagrebačkog kolege mogao napraviti podzemnu željeznicu.

Teuta-Ika @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
179061
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.